Istina je vrijedna svake žrtve, ali laž je ponekad veličanstvenija. Vjernost i lojalnost uzvraćene su mi lažljivošću koja je skoro sama sebi svrhom. On kojem sam poklonila sve svoje sposobnosti i snage, toliko vremena, zauzvrat se udaljio i potražio nekog BOLJEG. Ubio mi je osmijeh i otišao tražiti nekog vedrijeg.
Četiri godine mi laže. Vrišti kad mu to spočitavam. Ja podnosim. Zašto podnosim? Valjda moja pseća narav... Mašem repom da ne dobijem batine. One grozne bez udarca, samo RIJEČI. Zle riječi.
Svima znam dati savjete, sebi ne znam. Molim da mi netko da savjet. Možda i poslušam.
Hvala.
Post je objavljen 19.10.2006. u 14:25 sati.