Marketing
Sudbine i književne večeri
Osjetio sam navalu panike kada su me pozvali da čitam. Nisam znao program, niti kada ću nastupati. Bio sam nervozan i uzbuđen. Stalno sam morao odlaziti u wc. Penis me je počeo boljeti, opet. Čekao bi da netko počinje čitati svoje stvari i pobjegao na kat da se olakšam. Sva sreća da mi se nije pišalo kada sam bio pozvan. Da su mi to učinili u trenutku najveće sile, mislim da bi od srama u zemlju propao, a da ne kažem boli.
Bio sam užasan, užasno nervozan pred mikrofonom. Pokušao sam se našaliti, ali kroz zvučnike su moje riječi zvučale nerazumljivo. Prestao sam odmah s tim i počeo čitati priču. Govorio sam brzo i gutao riječi. Glas mi se tresao od straha. Kada sam završio , ljudi su mi iz forme zapljeskali. Spuštena pogleda vratio sam se u svoj zabačeni kut lokala. Bio sam razočaran. Loše sam to pročitao. Nažicao sam cigaretu od cure pokraj sebe, kasnije se je ispostavilo da je ona bila dio organizacije događaja. Bila je simpatična. Uzeo sam prvi dim da se smirim i slušao nju kako mi govori kako je bila šteta što je bilo nerazumljivo. Šutke sam joj dao priču da ju pročita. Svidjela joj se. Što u biti ukazuje na moj nedostatak čitalačkog umijeća. Noge i ruke su mi se tresle. Sa svakim sam dimom sve više propadao u stolicu.
Kada je večer završila svi smo dobili nekakve male poklone. Prikazali su kako će naslovnice izgledati i mogli smo upoznati njihovu dizajnericu. Ja sam dobio jednu čudnu grafiku sačinjenu u trulo zelenim bojama. Svidjela mi se.
Htio sam otići doma, ali srećom jedna od mojih novih kolegica me je zaustavila i upoznala sa svima. Opustio sam se, i počeo razgovarati sa ljudima.
Odveli su nas sve u restoran gdje sam ja pokazao svoju prehrambenu ograničenost. Od svih sam pojeo najmanje, ali nitko mi nije to previše predbacio. Razgovarao sam sa Dizajnericom, njezinom frendicom, Cigaretom cijelu večer. Zabavio sam se. Bilo mi je dobro. Bio je to dašak nekog drugo života. Razgovarali smo o umjetnosti, slikanju i pisanju. Nisam dugo s nekim razgovarao o tim temama. Dobro sam se osjećao.
Na žalost bio sam slijep i nisam skužio da se Crvenokosoj sviđam. Žena mi je uvalila svoju viztku i rekla mi je da se javim. Ja sam samo tupo klimnuo i pružio joj svoju. Vidjela je riječ procjenitelj u opisu mojeg zaposlenja i pitala me da ju procijenim. Tup kakav i jesam samo sam ju blijedo gledao. Budala. Trebao sam joj reći da je procjena izrazito dobra. Bila je visoka, crvene kovrčave kose, zelenih očiju i bujnih grudiju. Put joj je bila svijetla. Starija je od mene. Sviđa mi se to. Barem nekoliko godina. Volim starije žene. Poslao sam joj mejl i pitao da li bi se našla sa mnom na kavi kada dođem sljedeći put u njezini grad. Još mi nije odgovorila. Nadam se da će reći da. Želio bi se vidjeti u krevetu s njom.
Rekli su mi da će mi platiti putne troškove. Mislim da će to biti moja najveća zarada do sada u mojoj književnoj karijeri. Bio sam predugo sam. Želio bi da mi sada malo novca krene i da si pronađem novu družicu. Jako bi to želio.
Bio sam malo nepristojan prema Crvenokosoj. Nisam joj zahvalio što me je upoznala s ostalima. Stidljiv sam, i ne volim se gurati u nepoznate krugove. Da nije bilo nje, mislim da bi se večer drugačije odigrala. Ne volim raditi takve propuste. Ispričat ću joj se kada ju vidim.
Post je objavljen 19.10.2006. u 13:43 sati.