Nenad Filipović izjavio je: svega mi je dosta, vratite me u zatvor. Ma tko ne bi volio biti u zatvoru. Besplatan krevet i hrana - pa i metadoni ako ste kao i on ovisnik o heroinu. Pih.
Ali razumijem tu izjavu, ne biste vjerovali - kad vam je apsolutno svega dosta i više vam uopće nije važno što će tko napraviti. Prijetnje pomanjkanjem osjećaja gube svoj smisao i postaju puko bacanje riječi.
Agresija također gubi na značaju. Muškarac koji je silovao i mučio svoju djevojku osuđen je na tri godine zatvora. Nekome je tri godine života mnogo, no svi znamo kako nikad ne bude tri godine. Sve se smanji na manje od godinu i pol kad se uzmu olakotne okolnosti poput pokajanja, surađivanja i dobrog ponašanja. Onda će taj isti izaći, primiti svoju, sada već bivšu, za grlo i vjerojatno završiti što je započeo...
Ženske će udruge prozivati vlasti, vlasti će prozivati suce a sudac će ustvrditi kako je žena sama to tražila jer se, primjerice obukla u minicu.
Morate me shvatiti. Revoltirana sam svjetskim, hrvatskim i vlastitim životnim događanjima. Koliko još moramo čekati da nam dođe iz guzice u glavu pa da shvatimo kako je jedini način da se othrvamo ljudskoj zlobi - ljubav. Dati ljubav u najtežim trenucima stvar je koju može napraviti samo zrela osoba. A ja to nisam. Ne još....
Post je objavljen 19.10.2006. u 10:36 sati.