Puno je stvari koje se bojimo priznati sebi i drugima, i to jednostavno zato što se bojimo losih iskustava. Jedno od, cni se, najtezih priznanja je "Volim te."
Ironicno, i tipicno zar ne?
Ne bismo li upravo o ljubavi trebali pricati na sva zvona i djeliti svoju radost sa ljudima oko nas? To cemo uciniti tek u trenutku kada se nase dvije skrivene ljubavi formaliziraju u vezi, kada obje strane nekako uspiju da naprave onaj prvi korak i priznaju najskrivenije misli. I koji su to uopce nacini na koje ljudi danas iskazuju osjecaje? U ne tako davnoj proslosti damama su pod prozorom zaljubljeni decki svirali serenade kako bi izrazili svoju ljubav. U seoskim sredinama djevojkama prema kojima su gajili osjecaje mladići bi poklanjali jabuke, u nesto novije doba i finansijski bolje potkovanim sredinama damama zaljubljeni momci salju rozice nakit ili caki neke skuplje poklone. Odlazi se na vecere, izlete i slicno.
Nekima je problem priznati svoje osećaje jer su po prirodi introvertni. Drugima je pak teško jer su imali loših iskustava koje ne žele ponoviti, ili nisu uopšte imali iskustava pa se boje rezultata.
... ukoliko ste jednom nekome rekli da ga volite, a ovaj vas je iznenadeno pogledao misleci da ste samo prijatelji, situacija postaje napeta i neugodna.
Osoba kojoj je priznanje upuceno vjerovatno se osjeca na neki nacin obaveznom i duznom jer ne osjeca isto sto i vi, neugodno joj je jer smatra da vi ocekujete neki potez, i u krajnjoj liniji, shvaca da vase prijateljstvo prelazi u neku drugu dimenziju u kojoj vise nece moci da funkcionira Mnoga su prijateljstva zbog toga propala, iako ima i onih koja su ostala podjednako cvrsta, jos bolja, ili se pretvorila u ljubavnu vezu. Ipak, cesca su ona koja rezultiraju odvajanjem
...Kako cemo nekome reci da ga volimo, zavisi od trenutne situaciji u kojoj se nalazimo. Hocemo li to tiho sapnuti pred kucnim pragom nakon dobrog izlaska, vristati pod prozorom ili napisati kao poruku, stvar je izbora i prikupljene snage. Nije lako reci "Volim te",
jer te obicne dvije rijeci koje u vezama tako cesto ponavljamo, kada ih nekome izgovaramo prvi put, zvuce teze i ozbiljnije. Ne znam koliko se vas moze sjetiti trenutaka u kojima su im drage osobe izjavile ljubav.
Moramo li da budemo sigurni u osjecaje druge strane da biste joj mogli reci "Volim te", ili je i to rizik kao sve drugo u zivotu?
Treba li muskarac biti taj koji će napraviti prvi korak, i je li njima manje neugodno? Naravno da ne! Neki ce reci da su muskarci osecajniji od zena, i da ce izjaviti ljubav tek tada kada sigurno budu voljeli, a zene su te kojima rijeci ne znace mnogo. To basi nije tocno iako je nekako u drustvu zaista uobicajno da zena ocekuje udvarace, ne da se i sama udvara. To je stvar osobnosti i odgoja, jer neki su spremniji reci svoje misljenje bez obzira na posljedice, a muskarcima nije nista lakse samo zato sto su muskarci. Najgora stvar koja vam se moze dogoditi je laganje; kada nekome kazete da ga volite iz milijun razloga koji su sve samo ne ljubav, pa u tu kategoriju ulazi i ono "Ne bih ga/ju zeljela povrijediti". Neistina je nesto sto ce povrijediti najvise, pa onda je lakse podnjeti i neke sitne poraze – samo da smo sigurni u istinu. Stoga je rizik izjavljivanja pravih osjecaja daleko manji od rizika kojem podlezemo ako zivimo u lazi.
Post je objavljen 19.10.2006. u 08:24 sati.