(ili što ostaje nakon riječi ljubav)
O ljubavi neću previše govoriti. Nema niti smisla. Svi znamo da se obećavaju brda i doline. Život do smrti, bezbroj lijepih trenutaka i život koji je na lovorikama. Ah ta ljubav tako poželjna, da poželjnija ne može biti.
No što se događa nakon što ljubavi nestane?
Kao prvo, kako je ljubav uopće mogla nestati: svakako nije nestala u sekundi. Nestala je kroz vrijeme, ali uvijek biva da je taj nestanak ljubavi praćen mukom. Naime, nema priče da nešto ne valja, ali jedna strana ipak nije zadovoljna. I onda ta strana izabire šutnju. Izabire šutnju kao mogući izlaz iz situacije. No kako šutnja nije dala rezultata kroz određeno vrijeme, a nezadovoljstvo je poraslo, tako se šutnja opet čini dobrim izborom, jer možda će ovog puta biti bolje. I tako šutnja čini svoje, a nezadovoljstvo raste. Sa druge strane, nitko uopće ne sumnja da nešto ne valja. I ne zna, i ne može znati; jer mu je neprijatelj: muk
Podao i pokvaren neprijatelj koji glasa ne pušta: najgori mogući. Jer razgovor je rješenje, a muk mu je pravi antipod.
I ljubav u sekundi pukne. Došao je kraj: ostali ste sami. Što se javlja u vama?
1. Javlja se tuga? Zašto ste tužni. Tužni ste jer: više nemate osobu koja se do jučer zaklinjala da će biti sa vama, da ćete riješiti sve probleme i da se nećete rastati na način na koji ste se vi rastali.
2. Javlja se potištenost: jer do jučer ste imali osobu u životu, a danas se budite sami. Čovjeku nije u genima da bude sam, i do jučer je imao sve smisla. Danas više nema, jer kako će ga i biti kada ste sami.
3. Javlja se pitanja, ali ne jedno nego stotine. Baš je ovaj dio najteži. Najteži je jer na pitanja nikada ne dobijete odgovore. Vjerojatno ih ne bi dobili ni da ste pitali prije, ali nije bilo potrebe da ih pitate. Zašto kada ljubav cvjeta? Sada znate da ljubav nije cvjetala, da je bila loše kvalitete i da je bila napravljena od loše keramike. Pukla je u 10000 komada bez vidnog razloga. Morate samo jedno sebi utuviti u glavu, pa makar to bila i najveća laž: nitko nije kriv. Jednostavno nije išlo. I to je to. Vrlo jednostavna činjenica, ali ona vas ne zadovoljava. Čovjeku je u genima tražiti krivicu, bilo u sebi, bilo u drugima (ovo je lakša krivica jer ne dira naš ego). Ali kako sam rekao, prave odgovore na pitanja nikada nećete saznati: stoga, odaberite onu istinu koja vama odgovara.
4. Bijes! Zašto bijes? Bijes jer ste nemoćni, jer ne možete ništa promijeniti, jer želite, a ruke su vam sputane užetom koje je jako, kida vam ruke, a od toga nemate koristi osim boli. I tako svaki dan ste bjesniji i bjesniji. Taj bijes treba konvertirati u nešto drugo. Nikako i pod nikakvim uvjetima nemojte ga kupiti u sebe i zavaravati samog sebe da ste ga potisnuli. Kao vulkan ćete eruptirati na neku sitnicu osobi koja nije niti kriva niti dužna. Bijes treba konvertirati u nešto o čega nitko neće imati štete, a vi ćete imati koristi.
5. I na kraju, ostaju vam lijepa sjećanja, uspomene, slike u memoriji. Njezin glas. Poneki osmjeh kojeg ste zapamtili, miris koji ćete povezati sa njom, ili koja fraza riječi. I život ide dalje, mora ići. Nema stajanja.
Post je objavljen 19.10.2006. u 00:19 sati.