Marketing
Ummm...could you just kill me?
No
, wait...don't do it
, maybe it will get better...
Sreća jednostvano ne želi biti na mojoj strani. Danas su mi opet potonule sve lađe, oko 17:30, da budem precizna.
I još sam tu
, i smijem se, tako naviknuta na tugu
i depresiju da su mi već najbolje prijateljice, stalno su uz mene
, joj, kako su dobre
. Kako sam se rasplakala, ali ne zadugo. Uzela sam knjigu iz grčkog, malo učila to, malo biologiju, onako sva dekoncentrirana i u suzama, i odjednom sam se osjećala bolje. I ne može mene ništa, ništa, NIŠTA toliko potisnuti dolje da se ja ne mogu smijati, jer sada mi je, koliko god ja tužna bila, super, ma skoro pa mi je savršeno. Šta si vi mislite da teenagericu poput mene(ovom prilikom pozdravljam sebe
) može srušiti ljubav i njeni problemi? Neeeee, varate se vi. Ja sam zadovoljna i s deprom, i tugom, sve pet. Pa to su osjećaji koji mi daju najviše inspiracije za pisanje moje knjige, i zato im hvala, ...! Naravno, ne bih se sad baš žalila da je bolje, ali ovako mi je zaaaaakon ljudi. Ja danas volim svoj život koliko god sjeban bio, i sebe, i super mi je. Oh, gle kako vedra idem svome kraju...(preuređeni citat Cesarićeve pjesme). I jebe se meni za tu ljubav, bit će bolje, znam to, sigurna sam u to...
MY LIFE IS SUCH A MIRACLE!!!
MY LIFE IS SUCH A MIRACLE!!!
Ja sam officially prolupala, ...well...!
Post je objavljen 18.10.2006. u 22:24 sati.