Marketing
Onaj tko cini dobro neka suti, neka govori onaj kome je dobro ucinjeno
50.post. Mislila sam napisati kratki pregled dosadasnjih postova,no predomislila sam se.Sestra me pitala zasto imam nadimak „ona koja spava“? Kao da svi ostali ne spavaju...Upravo zato.
Ja sam samo jedna od vas,jedna od svih koji spavaju. Ja sam covjek u mnostvu i covjek koji u sebi posjeduje mnostvo. Kako bi Cesric rekao-kap koja pomaze tkati dugu.
U biti nadimak mi je dao incubus kad ja na svom blogu objavio 1moj san i napisao ovo je san od one koja spava,tada mi je to samo zvucalo dobro,no to ne bi potrajalo toliko da mi samo zvuci dobro,a da nema neko znacenje.Razmisljala sam o promjeni nadimka u „dreamer“, ali ovaj mi je vec prirsatao srcu.
Kao i sam blog i ljudi koji ih pisu, tj.oni s kojima sam u kontaktu. Prije nisam vjerovala da bi mi moglo biti stalo do nekog s neta,ali bijah u krivu.
Ne zelim nikoga posebno izdvajati,smatram da sam u svoj blog unjela sebe i da ce svi koji me poznaju znati da je to istina. Zaista mi je drago sto ste tu i sto ja mogu biti s vama u tim nasim malim svijetovima.
Hvala svima koji su me odusevili svojom pojavom, dobrotom, iskrenoscu, kreativnoscu (pa cak i rasplakali svojim lijepim postovima), strpljivoscu, paznjom, svima koji su pruzali podrsku i meni dopustili da cinim isto.Sada cu samoj sebi zvucati mutavo,ali dobro-vi ste moja mala obitelj ;), obitelj koju volim!
GOD! When the fuck did i become so emotional?
Ajd dok se nisam zgadila samoj sebi,idem spomenuti i ono sto mi se ne svida na blogu,a mislim da toga i nema puno.
Dakle-najvise me smeta neiskrenost, npr.kad netko nahvali nesto sto vjerovatno nije ni procitao samo kako bi se istog posjetilo i komentiralo.(moze se skontati po komentaru,no tavi su rijetki pa ne cu puno o tome).Drugo-zivciraju me lanci srece jer nisam toliko praznovjerna. To mi je preprimitivno da bih to proslijedila i zao mi je sto takav shit zauzima mjesto na blogu,a brisati komentare ne zelim jer je svacije pravo da pise sto god zeli.
I zadnje-ne volim postove u kojima netko opisuje kako je proveo svaki svoj dan, sto je jeo,kog je sve taj da sreo,(da ne kazem koliko je srao), pogotovo ako su takv postovi vrlo cesti,a dodadaji nisu zanimljive prirode. Takvi mi postovi bas ubijaju volju za icim i stvarno ne znam sto bi se tu moglo pametno procitati ili komentrati.POUKA- nema pouke!
Mislim da je to to.Nevezeno za blog- bas mi je bezveze sto gitaru nisam dugo ni pipnula...
Za kraj vam ostavljam pitanje-zasto posjecujete moj blog? Sto vam se (ne)svida na njemu? Kakav ste dojam do sada stekli o meni?
Velik pozdrav ostavljam,uzivajte mi,a ja odoh citat Nerudu...
Post je objavljen 18.10.2006. u 22:31 sati.