Marketing
Tebi...
prije samo par tjedana bila sam krhotina
mali komadić ovoga svijeta...
izgubljena,
ostavljena,
napuštena...
kada svi odu
prođu
ostala sam sama sjediti na klupi...
gledala sam kako on odlazi
ali ovaj put nisam krenula za njim
iako sam to toliko htjela...
ostala sam gledati kako odlazi
sve što sam ikada voljela
čovjeka kojemu sam poklonila svoje nebo
svoje zvijezde
a koji ih je okovao i izgazio...
zamisli kako sam se osjećala
kada si me razrezao
i ostavio da krvarim?
ali nije te bilo briga
zar ne?
ni tada nisi mario
nikada nisi mario...
zašto bi?
svake noći gledala bih u zvijezde
tražila bih svoje zvijezde među toliko njih
ali nikada ih ne bi pronašla...
možeš li zamisliti kako sam se osjećala
kada sam nakon sati i sati traženja, plakanja, nesanice
zaspala i ponovno sve ispočetka sanjala?
kada sam te tražila
a tebe nije bilo?
kada sam te trebala
a ti si odlazio?
razočarana u sebe toliko sam puta posegnula za tabletama,
skalpelom, nožem
i svaki put mislila samo na tebe...
izolirala sam se od svih
tražila sam pomoć
ali nitko nije pristizao
tražila sam nekoga
ali nikoga nije bilo...
tebe nije bilo...
ponekad bih te vidjela na cesti
a bi me ignorirao...
možeš li zamisliti kraj svijeta?
e pa tako sam se tada osjećala...
cijeli svijet mi se srušio
a da ti to nisi ni opazio...
tako me dobro poznaješ...
dugo sam se pitala
što je u meni krivo
da baš uvijek sve uništim
da baš uvijek sve pokvarim?
toliko sam sanjala da si još uvijek tu
toliko sam željela poljubiti te barem još zadnji put
ali ništa se od toga nije ispunilo...
imaš li pojima koliko sam patila?
ne, nitko ne zna...
pravila sam se da je sve lijepo,
tek tu i tamo pukla bi moja savršena maska
neki su to vidjeli
ali brzo bih pokrpala rupe i krenula dalje
lažnim smješkom, lijepim riječima, sretnim gestama
lažima...
nikome nisam htjela priznati da te još uvijek volim
i da patim
da umirem...
i tako danima...
kada sam se najmanje nadala
zvijezde su osvanule na mom nebu
on mi ih je vratio svojim blagim smješkom
uznemirio je moje srce
netko drugi...
sve manje sam razmišljala o tebi
jer sve moje misli zaokupila je njegova ljepota
njegova predivna duša...
danima bismo razgovarali
a dani bili bi tako kratki
ponekad zaustavila bih se u njegovu pogledu
zaustavila bih vrijeme
i nikada ga ne bih pustila da teče
željela sam biti uz njega
zauvjek...
ti si polako nestajao iz mojih misli
sada je postojao samo on...
držao me na dlanu
poput pahuljice
divio mi se,
smiješio,
pisao mi pjesme,
skidao mi zvijezde
i nikada me nije povrijedio...
volio me,
a ja sam njega voljela još više,
više od ičega...
nikada se nisam nadala da postoji netko kao on,
on je bio ostvarenje mojih snova
princ na bijelom konju
koji mi je poklonio cijeli svijet...
ti si to samo promatrao
i uletio kada je bilo najljepše...
podsjetio si me na sve lijepe trenutke koje smo proživjeli
ponovno si otkrio onaj dio srca koji te voli...
zašto opet?
prošlost me zbunjuje
a sadašnjost još više...
ne znam što želim...
znam da samo jednog volim...
i znam da tebe ne volim...
samo te ne mogu preboljeti...
ipak svaki put pomislim na tebe
kada god
ti si još uvijek sastavni dio mog života
a on
on je nešto što nikada ne želim izgubiti...
ne želim ponovno izgubiti taj predivan osjećaj zaljubljenosti
tu njegovu pažnju i ljubav
ne želim izgubiti njegov blagi pogled
ni njegove predivne oči
leptiriće koji polete u meni kada ga ugledam
sreću koju osjetim kada ga dotaknem...
ne želim..
on je zbunjen,
otuđio se,
ali još uvijek mi piše pjesme,
još uvijek me milo gleda,
još uvijek mi skida zvijezde
i voli me više od ičega...
tražim ga u snovima
ali svaki put ti mi se prikažeš pred očima
a on tek u pozadini
tužno me gleda u tvojoj sjeni...
znam da sam mu sve
ali istovremeno mislim da mu ništa ne značim...
ne želim vjerovati da zaista on postoji
jer ne želim ponovno gledati kako se netko okreće
i kako me gazi...
zašto mora biti tako savršen?
zašto ti uopće postojiš?
odlazi molim te...
bojim se da ću ga izgubiti
ali ne mogu se tako brzo oporaviti od tvojih laži
ne mogu tako brzo ponovno voljeti
toliko dati
koliko sam tebi dala...
još uvijek tražim nestale komadiće srca
a već sam mu cijelo srce prodala...
ne želim toliko riskirati...
ali toliko ga volim...
nemogu ga više ni pogledati u oči i reći mu da ga volim
kada i dalje mislim na tebe...
i znam da te mrzim
ali ne mogu to shvatiti...
postoji li mogućnost da se pronađem u njegovu srcu
još uvijek neznam...
ali znam da postoji mogućnost da ostanem sama...
svi na kraju ostanu sami...
moram li i ja?
Post je objavljen 18.10.2006. u 21:11 sati.