Alo ljudovi!
Evo javljam se opet. Prošli put vam javih da sam se promjenio, ovaj put malo detaljnije o tome. Pošto sam 4. razred za lektiru smo dobili "Preobražaj" od Franza Kafke. Ajd supač puno sam čuo o tom Preobražaju pa da vidim kakav je. Djelo je fantastično! Obožavam tog pisca (već sam si posudio "Izgubljenik" i gutam ga ko rakiju!). Radnja je svima nam poznata, Gregor Samsa se jednog jutra probudi kao kukac. I onda se opisuju problemi što on ima jer je kukac. I sad ja razmišljam (pošto to non stop radim-filozof hehe) kako bi ja reagiro u toj situaciji? I shvatim da ja jesam u toj situaciji! Iznenađujuće? Odgovor sljedi. Vidite, ovaj je puko pa je mislio da je kukac, pa je bio odvojen od društva. Dobro ja nisam baš puko al sam bio taj "kukac". Non stop sam bio deprimiran jer nisam mogo nać curu, zbog ovog zbog onog. I postao sam taj kukac, jer sam se odvajao od svih, nakon nekog vremena sam želio da mi se slama srce, da ostanem deprimiran, da ostanem odvojen od društva da ostanem kukac. Jer ta bol me inspirirala (ak niš sad bar imam hrpu tekstova za bend, u svakom zlu neko dobro hehe). Jebga, moji frendovi su išli sa mnom van, da se zabavljaju, a ja sam išo van, pa pogledam neku curu i mislim si "Gle kak je lijepa, kak se sredila za izlazak, sigurno će odbit mene čupavog" i svjesno sam otišao do nje, sam da potvrdim svoju teoriju da me ženski rod ne želi. Ja sam opet na kraju bio u banani, i svima sam govorio kako sam za niš i bla bla... Svjesno sam postajo kukac sam što mi to nije bilo jasno tada.
I čitam ja knjigu i shvatim, jebote pa ja sam kukac, samo se odvajam od ljudi. Jer ja oču bit takav da ljudi u mene gledaju sa gađenjem? Na kraju knjige Gregor crkava, i svi ga zaboravljaju. Kao da nije postojao, zar i ja želim tako završiti? Da me ne pamte, ili da me pamte po frajeru što je prigovarao životu? E pa neču tako završit! Jednog jutra sam se probudio kao čovjek. To je zapravo kod mene bio preobražaj. Živo mi se jebe sad za te žemskinje, imam ja frendica i super mi je s njima (nisam sad neki šovinist, znate na šta mislim) i postao sam vraški optimist! Vraški! Eto i sad recite da se ne isplati čitat lektire! Ha!
Ajde ostanite mi ljudi do sljedečeg viđenja a dotad živjeli!

Post je objavljen 18.10.2006. u 22:05 sati.