Marketing
Povez
Kazu da se ljubav ne moze opisati dok ju ne dozivis, ali ne mozete poreci da su je mnogi probali opisati; pisci, pjesnici, slikari, glazbenici, kipari. Ne znam da li su ju opisali tocno onako kako to spada, ali ljubav je subjektivan osjecaj na neki nacin, ako bolje razmislite. Svatko ju osjeca, svatko ju ima, svatko ju zeli podijeliti s nekim, ali uvijek bude jedinstvena. I zasto ja pisem o ljubavi? Mozda zato sto ni sad ne znam sto je to, a mozda cu uskoro saznati. Decko o kojem sam pisala u proslom postu je proslost. Sada je usao netko nov u moj zivot, a i u njegov. Decko o kojem cu vam pricati je dobar decko, ali mozda sada vise ni ne zelim pricati o njemu, mozda. On je nekako lagano i potpuno neocekivano usao u moj zivot, kao nitko do sada. Odusevio me svojim osmijehom, salama, jednostavnoscu i uz njega se osjecam tako opusteno. Opusteno. Najljepsi osjecaj koji sam ikada imala. Ne, nismo zajedno. Ne znam ni da li cemo biti, ali ovo sto imam uz njega je dovoljno iako bi htjela nesto vise, ne sumnjam da je moja zelja obostrana. Kako je to cudno, sjediti tu i pisati Vam o necemu sto mi je tako daleko, a opet tako blizu. Trebate vidjeti moje reakcije kada mi posalje poruku; sretna sam kao nitko, a kada mi ju ne posalje: uh, mrzim ga. Nije li to zaljubljenost? Uvijek sam sebe opisivala kao djevojku koja ne zeli izgubiti svoju neovisnost, ali sada mi je nekako svejedno. Ne znam zasto i bojim se.. osjecam kao da gubim kontrolu, ali lijepo mi je uz njega.. iako me muci jedan veliki problem, mozda ono sto sam rekla da je onaj decko proslost, mozda je to laz. Mozda..
Jednog si dana uzela crveni povez
Prekrila mi oci, zaklonila nebo
I upitala me sto sam vidio
A ja sam rekao da sam vidio srecu
Bio je to dobar osjecaj
Zbog njega sam zaboravio da nemam kamo otici
Upitala si me gdje zelim ici
A ja sam rekao da idem s tobom
Ne vidim ni tebe ni cestu
Cvrsto mi stisces ruke
Pitas me o cemu razmisljam
A ja ti kazem neka sama odlucis
Iako nisi od zeljeza,
Osjecam da si jednako snazna i zestoka
Osjecam krv koja kola tvojim tijelom
Jer su ti ruke tako tople
I to mi se svida
Zbog toga zaboravljam da nemam kamo otici
Upitala si me gdje zelim ici
A ja sam rekao da idem s tobom
Ne cini mi se da smo u divljini
Iako ne vidim pukotine u isusenoj zemlji
Osjecam ih, i treba mi voda, moram nesto popiti
Ali ti svojim usnama pokrivas moje
Ne mogu hodati, ne mogu plakati
Jer mi se tijelo osusilo
Zauvijek cu te slijediti
Jer bolje od ikoga poznajem tvoju bol.
Cui Jian, Crveni Povez
Post je objavljen 18.10.2006. u 20:22 sati.