Marketing
Night of the living dead (1968)
Night of the living dead Georgea Romera, priča je o apokalipsi modernog društva i raspadu svih vrijednosti pred stihijom besmislenog materijalističko-potrošačkog mentaliteta prikazanog u zombijima. Film funkcionira na više razina, i kao horror i kao drama i kao akcija.
Da, ovo je film koji je sve pokrenuo: bila je to prekretnica u žanru horrora. Ipak treba reći, jedan film iz 1964. godine izvršio je snažan utjecaj na njega: The Last man on Earth sa Vincentom Priceom u glavnoj ulozi. Premda fabula tog filma nije slična NOLD-u, neki elementi su jasno ostavili traga i ovdje: pojedinac koji se bori protiv hordi onih koji "odbijaju umrijeti", situacija iz koje nema izlaza, transformacija društva iz vladavine živih u vladavinu mrtvih.
Radnja je slijedeća:
Brat i sestra dolaze na očev grob, međutim tamo bivaju napadnuti od neke kreature koja nalikuje na ljudsko biće. Napadnuti su, i nakon toga cura uspijeva pobjeći u osamljenu kuću u kojoj se nalaze još neki ljudi u bijegu od živih mrtvaca. Bore se da prežive opsadu zombija. U isto vrijeme pratimo odnose između likova, strah i međusobno sumnjičenje. Među likovima zahvaćenim panikom padaju uvrede, udarci, čak i ubojstvo. A za to se vrijeme zombiji pokušavaju probiti kroz zabarikadirane ulaze na vratima i prozorima, gonjeni glađu za mozgovima...
Neke od osnovnih karakteristika NOLD-a su tjeskoba i osjećaj bezizlaznosti. Tko je ovdje dobar a tko loš, diskutabilno je. Pogotovo kad pogledate završetak filma. Jak osjećaj klaustrofobije daje dojam kao da sve odvija u zatvorenom prostoru, čak i kad se radnja odvija vani, na otvorenom, kao naprimjer kad na početku brat i sestra naiđu na teturajućeg zombija na groblju. Sve je to pojačano mračnom atmosferom, tmurnom muzikom i osjećajem neposredne opasnosti za ljude zarobljene u kući. Takvo stanje kulminira u situacijama kad se preživjeli ljudi u kući pokušavaju probiti vani ali pomoći nema niotkud a sva njihova nastojanja propadaju.
Film je snimljen u crno-bijeloj tehnici, zvuk je mono, ali ne bih rekao da je to loše. Dapače. Ne znam da li je Romero to htio ili je presudilo prozaično pitanje financija, svakako da se jako odrazilo na finalni izgled i doživljaj koji film pruža. Nekad mi se čini da su B/W sistem i NOLD sinonimi, kao da su stvoreni jedno za drugo.
Većina poznatih horora iz proteklih desetljeća doživljava danas svoje obrade pa ni Night of the living dead nije izuzetak. Tom Savini, poznati majstor specijalnih efekata, 1990. godine je režirao remake i prilagodio ga prohtjevima tadašnjih producenata i vodeći se ukusom dijela publike koji više voli specijalne efekte i dobar izgled od inteligentne ideje i sirovog, neposrednog izražaja koji karakterizira ovaj kultni klasik.
Također, NOLD-u je kasnije u jednoj verziji studijski dodana i boja ali više kao kuriozitet nego stvar za ozbiljnu priču.
George Romero izvan Living dead serije nije imao puno sreće, iako po meni niti ostala tri filma nisu ni približno dobri kao ovaj. NOLD je unikatni rad čovjeka s vizijom, a svi ostali nastavci i obrade su proizvodi s tvorničke trake, rađeni po mjeri i ukusu najšire publike, i zbog toga, sredstvo i način da se ostvari zarada a ne da se stvori i nešto što će imati trajniji rok upotrebe.
Koliko je tematskih klonova u svim medijima ovaj film proizveo, to nitko ne zna. Variraju od filma, preko knjige, muzike pa do stripa. Naravno, variraju i u kvaliteti: neki su uobičajeni pokušaj da se zaradi na eksploataciji prvijenca (velika većina), drugi se upućuju u nove vode i pokušavaju unijeti nešto novo u čitavu stvar.
Univerzalan film kojeg se ne može svrstati u jednu kategoriju, prvi i najbolji od svoje vrste.
8.5/10
Post je objavljen 18.10.2006. u 17:15 sati.