Kad sam vidio sliku ubojice, oblila me vrućina, jebote. Tip je išao sa mnom u razred u srednju školu u Đurđevcu i bio je jedan od najnormalnijih likova među nama. Čak sam i ja, angel, bio veći delikvent, ako se pijanka subotom naziva delikvencijom.
Da mi pokažu izgledom i ponašanjem sto najnevinijih ljudi i da moram pokazati sumnjivca, njega bih zadnjeg izabrao. Ne serem. No to je bilo prije petnaestak godina.
A gle sad. Ne znam što da mislim. Kad nisam znao tko je, razmišljao sam da bih mu sam presudio, a sad nisam siguran.
Sad tek shvaćam da izjave poput «Prvo bih ga danima mučio, a zatim danima ubijao», su u normalnih ljudi čisto baljezganje i da presuditi nekom pa bio on i ovakav zločinac nije nimalo lako.
Nego, pitam se tko je posredno pridonio ovakvom činu, ako znamo da je ubojica bio miran i povučen i naizgled situiran?
Post je objavljen 18.10.2006. u 18:05 sati.