U nastavku svjedočenja britanski obavještajac Andrew Williams svjedočio je ponovo o grupiranju hrvatskih postrojbi oko Uskoplja krajem 1992. (o grupiranju muslimanskih - v. prethodni post - nije rekao ni riječi) i ponovo potvrdio tezu tužiteljstva da je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) glavni krivac za sukobe na tom području u siječnju 1993. godine.
Britanski obavještajac naveo je da su snage HVO-a raspolagale i s dva tenka: na jednom je, prema njegovim riječima, pisalo Twiggy, a na drugom James Dean.
Williams je svjedočio o, kako je rekao, napadima HVO na sela Bistricu, Uzričje, Dušu, Ždrimce i Hrasnicu. Sela su, kako je opisao, prvo nasumično granatirana kako bi se zajedno sa pripadnicima Armije BiH istjeralo i civilno stanovništvo, a nakon toga je ulazilo pješaštvo, koja je palilo muslimanske kuće.
U jednom od izvještaja Britanskog bataljona UN, koji su uvedeni u dokaze zapisano je i kako Hrvati vrše etničko čišćenje u muslimanskom sela Bistrica (????). Svjedok je opisao kako su pripadnici UNPROFOR nakon borbi ušli u selo i ubijali pse lutalice koji su jeli tijela nastradalih. Vojna policija HVO se, tvrdi svjedok, u vrijeme sukoba brinula uglavnom za zaštitu hrvatskog stanovništva.
Obrana je u unakrsnom ispitivanju dokazivala da je ta ista vojna policija privela Vlatka Rajića, pripadnika HVO koji je mučki ubio mentalno retardiranu osobu muslimanske nacionalnosti što je, kako je Williams dan ranije posvjedočio, jedan od incidenata koji su pred izbijanje sukoba povećali napetost između dvije strane (v. prethodni post).
Odvjetnik Jadranka Prilića, Michael Karnavas, svjedoku je predbacio da je u svom glavnom iskazu uglavnom govorio o tome šta su činili Hrvati, dok je vrlo malo govorio o tome što su, istovremeno, radili Muslimani. Svjedok je na to odgovorio da su 99 posto problema pravili Hrvati.
Optuženi Slobodan Praljak svoje vrijeme za ispitivanje svjedoka posvetio je dokazivanju da je Armija BiH ta koja je zapravo napala Uskoplje.
Obrana se u više navrata pozivala na Williamsovo svjedočenje sa suđenja Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu iz 1999. godine kada je britanski obavještajac prvi put dao iskaz pred Haškim tribunalom, a koje je svjedočenje u očitoj koliziji s današnjim.
I ne samo da je Williamsovo svjedočenje u suprotnosti s onim što je ovaj britanski obavještajac rekao na suđenju Kordiću i Čerkezu, nego i u očitoj suprotnosti s činjenicama, koje, ako ih uopće i koristi, Williams ponovo koristi krajnje selektivno. Na primjer, napadima HVO-a koje Williams spominje prethodili su jaki napadi pripadnika muslimanskih snaga koji su već od 11. siječnja 1993. godine (a ne od 15. siječnja!!!) poduzimali iznimo snažne napore kako bi obruč oko uskopaljskih Hrvata povezivanjem Kuta s Dušom, Uzričjem i brdima oko grada bio potpuno zatvoren (u prvih nekoliko dana sukoba Hrvati su imali jedinu vezu s Pidrišem i dalje s Ramom tek preko Podova lošim šumskim putem). Napadi na Uzričje, Dušu, pa potom i Relej, Hrasnicu imali su samo za cilj deblokadu civilnog pučanstva i pripadnika HVO cijelog Uskoplja. Što se tiče Bistrice, njen veliki dio je u prvo vrijeme sukoba bio doslovno pred samim padom, a granatiranja su bila obostrana, s tim što valja napomenuti da je otvoreni sukob u siječnju 1993. godine (tzv. treći sukob) otpočeo direktnom zapovješću komandanta Armije BiH radio vezom da se granatiraju hrvatski dijelovi grada (Košute) i sela Trnovača i Podgrađe (bilo je to 12. siječnja 1993. godine u 15.05 sati).
Ali to su činjenice, koje, kako već rekoh, Andrew Williams ne spominje.
Uostalom, zar bi ih jedan obavještajac i trebao spominjati? Fotografija središta Uskoplja nakon sukoba preuzeta sa www.uscople.tk (M. Juričević)