Ani, ovaj post sam odlučila pogotovo prepručiti tebi. Jer jednom si napisala kako si ti u vjeri još jako daleko od nas Agapa! Zato... ''uživaj'' :-)) Nadam se da me nisi krivo shvatila - ništa loše ne mislim ovime!!
Imate li kada onaj osjećaj da padate... Onako, vi znate da vas On voli, znate koliko je molitva potrebna, misa, ispovijed... >Znate što je sve učinio za vas i za cijeli svijet. Dao je svoga Sina za nas, a mi mu vraćamo kako...grijeh! Laž, svađa, nekad psovka, pa nekad malo zaviriš u bocu... I.... Znaš - ZNAŠ - da činiš loše i da zapravo sebe uništavaš, ali ipak ne činiš ništa po tom pitanju!! Pa zašto????? Znaš koliko je važno pročitat Njegovu Riječ, al ipak ćeš radije za to vrijeme odgledat neku seriju ili odigrat koji Spider solitaire! I onda se još čudiš što se ne osjećaš dobro i što ti ništa ne ide za rukom???
Ma ne čudim se! Ali ipak mi je krivo. Pa zašto nekad i ja ne bih mogla popit koju cugu, dvije, tri, osam, petnaest?? Ma samo jednom - pa zašto da ja uvijek budem ta koja gleda?? Vidi njih, super im je - skroz se zezaju, nasmiješeni su i uopće im nije bed što piju. Zašto i ja ne mogu tako??
I onda skužim, pa da - savijest!!!! I drago mi je što ju imam i što je jaka. Ipak, smatram da je to jedna velika odgovrnost. Ne znam jeste li kada razmišljali - teško mi je objasniti što želim reći, ali pokušat ću. Na primjer, obratio si se. I znaš sve - svjestan si svega što je učinio za tebe - grešnika. Što ako ipak padneš u kušnju. Jednom,, dvaput, više puta i više se ne možeš izvući?? Ti si imao veću odgovrnost (ak me kužite), al si ju prokockao??
Ipak, kušnje su nekad prevelike. Zli te sve više želi povući na njegovu stranu što si ti bliže svome Bogu. A mi, ljudi, smo povodljivi. Koliko su te pute nagovarali na nešto, a ti kažeš - neću. Opet te pitaju, ti opet ČVRSTO kažeš - ma nema šanse! Pitaju te treći put - a ajde dobro! Zašto smo tako slabi???? Moramo puno raditi na sebi...
I nije samo da nas Zli iskušava, nekada nas želi i sam naš Bog iskuišati. Sjetimo se Abrahama...Pazi, tebi je sad super - sve znaš, lijepo ti je, ideš na misu, klanjanje, molitvu, doma se redovno moliš - sve super - On te nosi na rukama, pomaže ti. I onda u jednom trenutku te malo ispusti da pokušaš sam hodati i onda skužiš da ne možeš... Jesi li ti onda cijelo to vrijeme lagao sam sebi? I drugima?? Ne znam..... Mislim da nas Zli osobno svakoga pokušava povući od Njega i to na taj najbolniji, najosobniji način! Ne dozvoljava ti da se moliš. Legneš u krevet, prije spavanja, i kao i uvijek - želiš se pomoliti. Ali ne...ti zaspiš na Budi volja Tvoja?? Kolika je onda tvoja ljubav i zahvalnost zapravo???? Mali smo. Svi smo mali i nedostojni....
U prošli su petak neki skužili kak mi nije baš najbolje - narvano, ne u fizičkom, nego u psihičkom smislu. Eto, mogu odma reć: ma ne znam zašto sam takva bila... Jednostavno me nešto uhvatilo i to je to. I možda i znam što bi moglo biti razlog,a opet nisam sigurna. Zato vam sada kažem - nisam vam htjela odgovorit ne zato što vam ne vjerujem, ne volim ili slično, nego zato što stvarno nisam znala odgovor! Ipak, hvala vam... Jer sada znam...da ima nekoliko ljudi kojima ne moram ništa ni reć, a već znaju kako se osjećam.... Volim vas...
Eto, toliko od mene.... Zapravo sam primjetila kako opet nije bilo dugo posta, pa sam ispravila pogrešku!! 

Marina
Post je objavljen 18.10.2006. u 13:32 sati.