Da bi bili sretni i zadovoljni, sigurni i to sve skupa, ljudi stvaraju kaos. Ono u cemu se najugodnije osjecaju. Kao sto svinje vole govna i kaljuze, tako i ljudi vole prepiranje, pizdarije i psihicki kaos.
Jednostavno. Cak i fizicki vise volimo necisto, neorganizirano, nesavrseno nego tako zvane.
apoteke
sterilne prostorije
Neprirodno je kad je sve "po znori". Svi mi volimo imati neke svoje buhe na televizoru, neke svoje carape u kutu sobe ili barem neopranu pepeljaru kraj telefona.
Jednako je i s odnosima. Veze koje izgledaju idilicno izgledaju umjetno i lazno.
Meni se moja veza cini savrsena, upravo iz razloga jer je prepuna buha i prasine ima i neka stara skrinja iz koje svako toliko vadim zaboravljene drage ili barem zanimljive stvari iz proslosti. Upravo zbog bura i povremenih pijavica, ona je savrsena, za mene (nadam se i njega). No, ponekad, samo ponekad, nadjemo se u nekoj skoro idili.
To je vrijeme kad me pomalo hvata panika. Jer uvijek nakon idile dolazi pojacani kaos. Kao svemir izjednacava dobro i zlo. Kao da uvijek mora biti odredjena kolicina tuge, a u vrijeme idile je nema...
Kako god da bilo, cak i tu "idilu" pozdravljam s osmjehom na licu, jer i povremena idila daje na dinamicnosti. Toga smo svi zeljnji. Sve mi radi, samo nemoj da je stalno jedno te isto.
I tako stigla je idila u moj kraj.
Docekala sam ju s cudjenjem. Naravno. Otvorenih ociju sam gledala doticnog, koji se najednom poceo ponasati kao da sam mu sve na svijetu il ibarem kako to mali Mujo zamislja (da se ponasa osoba kad mu je netko sve na svijetu). Onda, nakon sto sam se prestala tome toliko cuditi, pocela sam osjecati blagu paniku oko toga sto slijedi, jer znam kako to od prilike ide. Sad mi je sve lijepo, nakon dva dana prihvatila sam momentalno stanje. Po nekim mojim iskustvima, ova bi moglo trajati jos par dana, iako nikad ne znas, vrijeme je varljivo ovih dana.
Moram priznati da bih vise uzivala da mi nije hladno, da se mogu naspavati ili da me bar sinusi ne bole. Zene uistinu nikad nisu zadovoljne.