Više od pola momčadi tužilo je klub Arbitražnom sudu HNS-a i zaštitilo svoja potraživanja od, zasigurno, najsiromašnijeg kluba u Prvoj ligi. Hoće li, i kada, dobiti svoj novac pokazati će vrijeme, ali da će doći u poziciju da već u prosincu slobodno mogu napustiti klub, to je gotovo izvjesno
Nogometni klub «Pula» nalazi se na korak od raspada. Dok njezina fasada, bodovni učinak, sasvim solidno izgleda, unutar kluba u tijeku je prava drama. Više od pola momčadi tužilo je klub Arbitražnom sudu HNS-a i zaštitilo svoja potraživanja od, zasigurno, najsiromašnijeg kluba u Prvoj ligi. Hoće li, i kada, dobiti svoj novac pokazati će vrijeme, ali da će doći u poziciju da, kao nekad u «Istri» (slučaj «bianco ispisnica»), već u prosincu slobodno mogu napustiti klub, to je gotovo izvjesno. Igrački, uz stručni, najzdraviji je kadar pulskog prvoligaša, stoga, u nedostatku novca, uvjeta rada, «legalnog» stadiona, novi egzodus igrača logično bi nametnuo opciju istupanja iz natjecanja. Bila bi to (biti će) najveća bruka pulskog sporta, koja će odjeknuti više od svih pobjeda koje su Verudeži danas, ili «Istra» nekad, bilježili u HNL-u. Jesu li ta predviđanja previše pesimistična? Ne kada se realno pogledaju činjenice.
Predsjednik «Pule», Korado Soldatić, mjesecima pokušava animirati prvo lokalnu vlast (Jakovčića, Drandića, Miletića) a onda, uz njihovu pomoć, i gospodarstvo. Nakon silnih obećanja konkretne pomoći nema. Da li su vlasti nesposobne zainteresirati gospodarstvo kao u drugim gradovima (poput Bandića, Obersnela, Glavaša, Čačića) ili su jednostavno nezainteresirane za najpopularniji (i drugi) sport, stvar je procjene, ali sigurno je da su ovdašnji klubovi predmet ismijavanja u cijeloj Hrvatskoj. I to zato što se lokalna vlast busa da je Istarska županija lider, lokomotiva, uzor, raj i slično, Hrvatske. Malo manje podsmjeha izaziva pitanje kako tako moćne državne ili privatne tvrtke, odnosno banke ne sudjeluju u kvalitetnijem financiranju istarskog sporta. Političari će, kao i lokalni biznismeni, uvijek tvrditi suprotno, ali siromaštvo uvjeta rada i života pulskih (istarskih) klubova, najjači je argument koji pobija sve te alibije. To što ni prvoligaški nogometni klub ne uspijeva u pulskom okruženju, iako skupi do 3-4 tisuća gledatelja, ogledalo je nemara prema sportu u Gradu koji oko 5 milijuna kuna iz proračuna daje za Kazalište, a nešto manje za grupu od 15 tak kvalitetnijih klubova Pule.
Političari ne vole kad ih se proziva za sportske probleme, ali ta grana odavno je pitanje «općih uvjeta razvoja mladih». Kakva im se poruka šalje kad nema uvjeta ni za omladinske škole? Samo je jedna alternativa - ulica ili odlazak iz Pule. Ukoliko se čak i zanemari nogomet, na kojeg se svi političari tako lako i rado nabacuju blatom, što je s košarkom, rukometom, odbojkom i drugima? Sterilnost Grada Pule i svih koji odlučuju o razvoju sporta je uistinu sramota i grijeh uperen protiv ljudi sa svih sedam brežuljaka.
Nesposobnost ili politikanstvo, svejedno je, zrcali se u pitanju infrastrukture sporta, najbolji primjer toga je stadion «Aldo Drosina», sportska tragedija, sramota, ruglo, koja traje već 15-tak godina. Iako je već listopad 2006. godine, nema ni traga od obećanja donedavnog gradonačelnika Valtera Drandića, koji je početak akcije stadion gromoglasno najavljivao za rujan 2005. godine. U međuvremenu je on, potom i njegov nasljednik Boris Miletić, obećao HNS-u i pulskom nogometu početak radova u nekoliko navrata, blamirajući na takav način i instituciju gradonačelnika Pule i kredibilitet Grada i njegovih stanovnika. Da riješi i sve financijske probleme, a neće, «Pula» ne bi mogla od idućeg ljeta igrati Prvu ligu, jer im to UEFA i HNS neće dozvoliti. I tako je slika o najnaprednijoj hrvatskoj županiji zaokružena.
Kako se iz kuloara, pouzdano, saznaje Soldatić je imao razgovor s izuzetno uspješnim i bogatim biznismenom Pliniom Cuccurinom, drugim najmoćnijim čovjekom moćne korporacije «Adris» iz Rovinja. Sve se svelo na tezu da je Župan(ija) taj faktor koji mora animirati gospodarstvenike na jednom zdravom sportskom (nogometnom) projektu. Kako Cuccurin navodno ima ozbiljne političke ambicije, jasno je i iz ovog «mudrog savjeta» da ima još ozbiljnije šanse uspjeti u politici. Po pitanju sporta i njegovog razvoja ovo je jednaka «prodaja» magle kao i Ivana Jakovčića. Koji, kad je u pitanju «top sport» (Giro D'Italia, polo, golf) za elitu i njenu promidžbu uvijek nađe i vremena za dolazak, nastup i, što je presudno, financijsku podršku.
Realno, treba se pripremiti na sahranu prvoligaških aspiracija i konačni izdisaj kvalitetnijeg nogometa u Puli. U to ime, graditi stadion je doista uzaludan trošak, kao što je uzaludan bio Dom sportova, u kojem kvalitetnog sporta i nema. Sportaši se u istarskom raju osjećaju kao u paklu. I zato bježe od njega kao vrag od tamjana.