Volim mačke. Fascinira me njihova gracioznost i spretnost.
I dvojakost njihove naravi: baršunaste šapice ... u kojima se kriju pandže.
Kad izgleda kako duboko spavaju, odjednom skoče, potpuno budne, na neki šušanj.
I volim ih zato što se ne daju ukrotiti, niti dresirati.
Ti mali kućni tigrovi.
Temperamentniji i opasniji u februarskim tučnjavama i udvaranjima, od onih iz džungle.
Mačke noću hodaju tiho. Oči im svijetle.
Mačke predu - kada ih gladiš.
I frkću - kada ti prijete.
Mačke se igraju s tobom dok to njih zabavlja.
I ogrebst će te, ako im dosađuješ i namećeš im se.
Mačke cijene svoju nezavisnost i na "gospodara" gledaju samo kao na - još jednu mačku. Krupniju i višlju.
Njima ne treba Alfa.
Njima nitko nije - Alfa i Omega.
One će - jednostavno otići. Ako s njima ne postupaš dobro.
Ne čudim se starim Egipćanima.
Koji su štovali mačke kao božanstva.
I mumuficirali ih - poput faraona.
Ja sam definitivno - cat person.
Možda zato što i ja imam - pomalo mačju narav.
Obično se veliča vjernost i privrženost pasa.
Koje ja jako volim.
No ipak se- družim s mačkama.
Iako ih neki smatraju podmuklima.
Nositeljicama uroka i "baksuza".
I vide ih u - vještičjem društvu.
Moja je majka imala omiljenu sijamku.
Koja joj je rado sjedila na ramenu.
I frktala na one koji su preblizu prišli.
Njezinoj Magdici.
Maza je umrla u 17. godini.
Nekoliko mjeseci prije Magdice.
Koja je i sama osjećala kako joj se bliži kraj.
Kad odem mojoj Magdici na grob, zamislim je na klupici velikog vrta - s Mazom u krilu.
The Chaos Cats of Babylon
Karl-Ludwig Kuhlmann 2001
Cat Picture,
Technique: Digital Painting, painted with a Wacom Pen and a Wacom Graphic Tablet.
Worked out with Painter 6.0 and Adobe Photoshop
Karl-Ludwig Kuhlmann umro je 12. juna 2003, u dobi od 69 godina.
"Autoportret s mačkom" naslikao je u augustu 2002, pošto je izgubio kosu i omršavio 15 kilograma, nakon kemoterapije. Njegova mu je vjerna mačka Dido bila odana pratiteljica, te je uginula dva mjeseca nakon njegove smrti, u dobi od 11 godina.