Marketing
Samuraj
Pronašao sam Player's Handbook. Ostala je ostavljena u prostoru. Trebalo mi je nekoliko minuta traženja po mraku da ju pronađem. Upotrijebio sam svijetlo na mobitelu i jagodice na prstima da ju iskopam iz hrpe tuđih knjiga koje su tu isto ostale ostavljene. Knjiga je sada tu kraj mene, na sigurnom u sobi. Zadovoljan sam zbog toga.
Žao mi je što nisam zadovoljan sa svojom pripremom za sutrašnjom književnom večeri. Javili su mi da ću čitati prije tjedan dana, ali tek sam danas navečer izabrao priču koju ću čitati. Pokušao sam ju pročitati nekoliko puta na glas, ali to nije pretjerano dobro uspjelo. Gutam riječi dok govorim i teško me se razumije jer govorim, a i čitam prebrzo. Vježbat ću sutra na poslu. Nadam se da se neću osramotiti pred okupljenim mnoštvom.
Previše sam umoran da bi osjećao nervozu noć pred susret. Imat ću previše posla sutra da bi se uzbuđivao oko toga, ali udarit će me poput kamena u bubreg kada sutra dođem tamo. Uvijek je. Ne volim velike, nepoznate skupine ljudi. Uvijek pretiho govorim, i kažem krivu stvar. Ne želim izvaliti neku glupost pred okupljenim književnim kritičarima, novinarima i ostalom nesretnom populacijom koja ondje nije morala biti poslom. Trebam samo vježbati, vježbati i vježbati da bi se riješio panike. Trebam poboljšati svoj izričaj i dikciju, barem u ovom slučaju. Imam manje od dvadeset i četiri sata da to učinim. Sve radim u zadnji trenutak, o ničemu ne razmišljam prije. Stalno se žalim na umor, i slabost , a u biti malo toga radim.
Sutra moram ići na vojni ured i predati potvrdu za studij. Odgodit ću za još jednu godinu. Ne želim služiti, nemam neku potrebu za time, sredio sam si dobar posao u zadnje tri godine koliko sam ovdje i moja me obitelj treba. Ne mogu otići na šest mjeseci i raditi za kikiriki služeći aparatu koji nema smisla postojati. Plaćam užasno veliki porez sa svim poslovima koje radim, i koji idu preko mene. Zašto bi onda morao izgubiti svu tu zaradu, i državi ne platiti sav taj porez, i ići služiti pod nekom budalom koja je genetički nesposobna za ništa drugo osim da se dere na ljude i pali kuća, sa nadodanim ubijanjem djece i civila? Ne vidim svrhu u tome. Ne želim gubit svoje vrijeme , i nisam toliko glup da riskiram život koja ne ispunjava svoj društveni ugovor prema meni. Ne želim žrtvovati svoje smrtno tijelo za samo služeću oligarhiju na vlasti. Koliko to obojili u trobojnice, i pjevali budnice, svaki rat koji se vodi , i koje se vodio u Hrvatskoj će biti u svrhu gratifikacije kolektivnog džepa oligarhijskog aparata. Ne želim to. Ako trebam umrijeti za nečiji tuđi profit, onda želim biti i adekvatno plaćen za to . A, ne odveden u blato da umrem kao svinja po izlikom da branim domovinu i štitim nevine građane. Vraga, to je samo nuspojava osiguravanja dovoljnog profitnog praga za one za koje je životni cilj sakupljanje ljudske patnje i njezino transforimanje u kapital. Ne želim to.
Naravno. Ovo su anti-hrvatski sentimenti. Što možete očekivati od Srpskog kopileta kao što sam ja. Da se odselim odavde kada mi se na sviđa? Jebite se, sviđa mi se ovdje i volim svoju zemlju, ali nisam prokleti lemming da mi pune glave glupostima i peru mi mozak jeftinim osjećajima i lažnom retorikom. Zato se jebite vi prokleti zombiji. Ja barem znam tko sam i kamo idem. Da li vi to isto možete reći i za sebe?
Dodatak poslje tuširanja
S druge strana kada naoružani ljudi hodaju po mojem kraju i prijete mojim bližnjima, ne koristi mi puno spoznaja da netko visoko u vladajućoj oligarhiji profitira od toga. Kakvi god moji osjećaji bili prema služenju vojske, nema puno toga što mogu napraviti. Ali, ne želim da dođe do toga. Ne želim gledati srušene kuće oko sebe, i sve ono što smo godinama gradili suršeno u djeliću sekunde. Neću podržavati nikakvu politiki koja bi gurnula zemlju u kojoj živim u rat. Uvijek postoje alternative.
Ali, koliko god me bilo strah. I kolika god to bio mućan izbor. Ne bi bježao kada je moj dom ugrožen. Iako, ne mogu biti siguran u to dok ne dođem u takvu sitaciju. Što iz dubine svog srce ne želim. Ne želim takve izbore. ne želim te strahove. Imam ih već dovoljno. Kvragu, a radilo se o jeednostavnom telefonskom pozivu u kojem su me podsjećali da im donesem potvrdu za faks.
Ja zbilja , zbilja mrzim imati kontakte sa organima državne uprave.
Vrijeme za umiranje. Vjerojatno moje. Kakve sam sreće.
Post je objavljen 18.10.2006. u 00:40 sati.