
peacefull..
kai da velim? ne razumijem, jednostavno.. nemam razloga.. sve me gusilo.. i necu to vise dopustiti, zivim za sebe, ne za druge, ne za skolu.. skuzila da imam neke nevjerojatne slicnosti s ludima od kojih sam to najmanje ocekivala.. foolish, eh? al ne znam, nekak mi pomaze dok pricam s njima.. a cinilo se da ne mogu bit drugciji, da nije moguce da mogu pojmiti ono o cemu razmisljam.. ne znam, mozda novo misljenje pa zato, mozda jer to od njih nisam nikad ocekivala. isto tak skuzila da se pocinjem udaljavati od nekih ljudi, ljudi za koje sam mislila da ih poznajem u dusu.. mozda ih i poznajem, volim, ali.. ne osjecam se vise dobro u njihovom drustvu.. uvuku me u vrtlog stalne nervoznosti, tuge, depresije jer nisam mozda dovoljno dobra, nekad mi samo treba.. zagrljaj, i rijec da bu sve ok.. da su drugi idioti, da ne brinem toliko o tuđem mišljenju jer bu uvijek postojal neko ko me nebu voljel, kome jednostavno iz principa ne budem simpaticna.. i da se ne trudim, da ne budem sizif koji bu stalno gural kamen uz brdo, don Quijote u borbi protiv vjetrenjaca.. jednostavno, nekad mi treba onaj laksi pristup problemu.. necu filozofiranja nakon kojih ispada da sam ionak sama kriva.. necu vise biti sama kriva.. zelim znati da me netko ipak postuje, dozivljava ko pametnu maldu osobu koja ima potencijal postati nest.. zelim cuti ono u cemu sam dobra.. sick n tired od svih zapreka koje se prijece nekoj svijetloj imaginarnoj buducnosti..idili.. zelim bar razmisljati da bu sve jednom ok.. bar razmisljati ak i ne bude.. jednostavno.. trebam nest pozitivno u zivotu, zasitila sam se tuge, kompleksa zbog glupih stvari..
...
pocinjem vjerovati u srecu. stupidno? ne znam bas.. ak i je stupidno, it helps.. bila fest confuzed... sad malo manje.. everyday good..
Post je objavljen 21.10.2006. u 10:48 sati.