Danas sam imao pretrpan raspored, 8-11.30 nastava, zatim sastanak predviđenog trajanja 3 sata. Najgore je bilo to rano ustajanje, točnije nedostatak spavanja jer sam već oko 5 bio na nogama. Shvatio sam da ću teško izdržati pa sam odlučio što manje uzimati riječ na sastanku. Na početku je to nekako funkcioniralo, ali je zbunilo suradnike u projektu. U jednom momentu je voditeljica izravno tražila moje mišljenje, ostao sam cool, to mi pitanje nije od primarne važnosti, kako tim odluči, meni pravo. Sklapale su mi se oči, al mozak je registrirao skretanje diskusije u neželjenom smjeru. I nisam izdržao iako je organizam davao signale, sušeći mi usne. Doručkovao sam oko 17.00...
Post je objavljen 17.10.2006. u 19:30 sati.