Krenuli smo u novi život, no dobro, ne baš tako dramatično ali mama je krenula raditi, a ribica je ostao sa tatom i svima nam je drugačije.
Bilo mi je nekako teško jučer ali na poslu sam odmah sjela na svoje staro radno mjesto i odmah u akciju, tako da nije bilo previše vremena za razmišljanje , pa je dan proletio u trenu.
Mužić kaže da je ribica ujutro gledao i gledao u vrata , pa kad je vidio da se ne pojavljujem, odustao. A popodne kad sam došla doma se durio.
Naravno da sam ga uzela u naručje čim sam ušla u stan al' nije me htio ni pogledati, gledao je okolo i bio je strašno ozbiljan. U početku al' poslije smo si opet bili mici-mici.
Na poslu gotovo da je sve po starom. Ima nekih promjena al' za te sam i onako znala da su u pripremi tako da nije bilo nikakvih šokova.
Najveća mi je promjena zapravo novi komp, a sa starog su mi neke stvari povukli, a neke ne…Između ostalog su mi nestale gotovo sve mail adrese
, pa sam novi adresar slagala iz različitih izvora
.
Danas mi nije bilo tako teško spremati se na posao i otići od kuće al' zato me oko 1 uhvatila kriza i čežnja za malim i velikim zlatom. Pretpostavljam da će tako biti još ovaj tjedan,a onda ćemo se već uhodati, nema nam druge.
U kalendaru sam odmah pogledala kako stojimo sa praznicima, al slabo, slabo, do kraja godine samo 3 dana, ah. A godišnji je na nuli, jer sam ga ispucala prije porodiljskog 


UPDATE:
Ribica se jučer nije durio kad je mama došla doma, veselo je mahao ručicama i nožicama kad sam se pojavila na vratima 


Post je objavljen 18.10.2006. u 08:10 sati.