Kao mlad novinar (i lažni početnik) prihvatio sam se praćenja velikog građevinskog projekta na istoku grada. Projekt je bio uzdanica gradske vlasti za pobjedu na idućim izborima, ali ga je ometao zamoran problem - privatni vlasnici 13 parcelica. 'Gruntovčani' su tvrdili da je zemlja na kojoj se gradi kritičan dio projekta njihova, iako im ju je grad oduzeo krajem šezdesetih.
Njihov je odvjetnik, naime, pronašao rupu u zakonu - ako grad ne upotrijebi zemlju koju je oduzeo vlasnicima u određenom roku, ona se automatski vraća vlasnicima.
Problem se nije rješavao, a situacija je postajala sve kritičnija zbog približavanja izbora. Kad se učinilo da će grad najzad popustiti (*), a Gruntovčani zaraditi, zarakijao sam se s odvjetnikom, junakom dana.
- Ali kako si toliko upućen u tu problematiku? Kako svaki put znaš što treba uraditi? Kako si znao da je grad pogrešno proveo oduzimanje zemlje?
- Sasvim sam siguran, Vilenjače. Zemlju sam, naime, oduzeo ja kao mlad pravnik u gradskoj upravi. Ja sam autor cijelog tog rješenja.
Lo! Prosvijetlio sam se. Sad su mi stvari bile puno jasnije.
Zagreb je okrugao.
Više se nisam toliko čudio kad na drugim mjestima zateknem iste ljude. To je naprosto tako.
(*) Gruntovčani nisu pobjedili. Projekt nije dovršen na vrijeme. Šerif ih je po dolasku na vlast naprosto otjerao sa njihove zemlje, što nitko nije ni primijetio u sveopćoj euforiji oko tranzicije ka Europi.
Post je objavljen 17.10.2006. u 11:03 sati.