Marketing
Naćini reguliranja svijesti
Započeo sam odmah sa saginjanjem i lizanjem cipela. Stranka je čekala pred zatvorenim vratima. Kolegice mi nije bilo, a ja sam bio na terenu sa starim. Vozila je muža na vlak u Trst. Nisu me obavijestili o tome. O ničemu me baš i ne obavještavaju. Valjda misle da mogu hvatati obavijesti iz zraka.
Bio sam sav šarm i isprika. Srećom nije pravila probleme. Napravio sam joj policu, nešto što znam raditi od svoje dvanaeste godine i ispisao plan za otplatu rata. Prvu je morala platiti u gotovini. Tristo kuna i devedeset i jednu lipu. Dala mi je tri novčanice od sto i kovanicu. Naravno, nitko više ne vraća tih devet lipa. U marketu to već godinama nisam doživio, a sve svoje veće transakcije plaćam karticom. Ali, iritira me to kada netko si uzme pravo da mi podigne cijenu nabavljene robe ili usluge jer mu se ne da tražiti kovanice po lipu. Pogotovo u trgovini. Mislim, da me lijepo pitaju, rekao bi im da zaokruže, ali ne volim kada si netko uzima dozvolu i pretpostavlja što da učini sa mojim novcem Nije bitan iznos, bitan je princip. Zato sam se lijepo sagnuo i zaronio glavu košari sa nikad upotrebljavanim valutama i stao kopati tražeći tih devet lipa i nonšalantno rekao gospođi
Naravno, odbila ih je kao što je i bilo predviđeno. Ali, to nije bilo tako važno. Važno je bilo što se ja nisam osjećao kao tat i lopov što ženi nisam vratio devet lipa bez pitanja. Mogu lakše disati, i osjećam kao da mi je karma čišća.
Kako je Confetta rekla, sve što radimo se zbraja u jednu malenu knjižicu i mjeri se. Za sve dobro , dobivamo nešto loše. Ne mogu ne misliti da je to jedna velika istina. Za svaku malu milost, za svaku dobru stvar koju dobijem nešto loše. Sve mi je izravnano. Svaki trenutak nesreće mi je izravnan sa trenutkom sreće. Zato se trudim širiti pozitivnu karmu prema drugim ljudima i ponašati se dobro. Imam previše toga lošeg na sebi. Nisam baš pozitivno djelovao na ljude oko sebe u životu, često sam bio arogantan i bezobrazan, okrutan i neljubazan. Ljudi me nisu voljeli, i bio sam sam i nesretan. Nisam želio biti ničja budala i štitio sam se hladnoćom i agresivnom. Nema se smisla objašnjavati, jer onom Velikom Zapisivaču tamo gore nije važno kako si ja tumačim ono što sam radio, i zbog ćega sam to radio , njemu je samo važno što to radim. Koliko god mi se nešto činilo opravdanim u trenutku dok to radim, u dubini svoje duše znam da to nije u redu. Mjerim svaku stvar koju izgovorim i koju učinim, i ne osjećam se baš dobro zbog većine stvari koje sam napravio. Dapače, osjećam se jako jadno i pokvareno. Mislim da sam zaslužio sve ono što sam dobio u životu, znam da zaslužujem još i više od toga. Samo čekam da mi se računi skupe. Nemam problema sa plačanjem.
Sve što činim ima cjenu. Neću plakati zbog nje. Ponekad mi se isplatilo, jer su na tapetu bili ljudi i stvari do kojim mi je bilo stalo. Nisam agresivan po prirodi, ali kada je jedanput neki pijanac stao vrijeđati Danielu u restoranu i nazivati kurvu uzeo sam vilicu u ruke, i stavio prst na usne i jako mu tiho rekao da se tako neće obraćati mojoj zaručnici. Bio je veći od mene i iskusniji, i vjerojatno bi me namlatio. Ali, ja se nisam želio tući. Želio sam ga ozlijediti bez obzira na bol i patnju koju bi pokupio. Nije bilo lijepo ono što sam napravio, niti ono što sam mislio i osjećao. Strah me je te moje strane koja se veseli mogućnosti da nekog ozljedi. Uživao sam kada držao svog oca za vrat, dok je pijan bauljao po kući i vrijeđao sve žive, i gušio ga. Strah me je toga. Doma misle da sam opasan. Vjerojatno imaju pravo , i trebao bi dozvoliti svima da gaze po meni. Stara mi nikada kada sam bio dijete nije dala pravo da se obranim , i uvijek bi se derala na mene kada bi se pokušao obraniti od mene. Ne sjećam se svih trenutaka kada su me premlatili u osnovnoj školi, bilo pojedinačno ili bilo grupno. Dolazili bi i napadali me na nastavi, na odmoru, na putovanju na treninge obaveznog sporta kojeg smo morali imati ili dok sam se vozio na ulici sa biciklom. Nisam baš padao na pod i dao da me tuku, branio sam se, ali bi se vračali uvijek , u većem broju. Izgleda da me nisu voljeli. A , svaki put kada bi se obranio i moja bi stara saznala za to , ona bi se derala na mene. Kako sam to mogao učiniti. Mogao sam nekog ozlijediti. Da mi se to više nije nikada desilo. Mislim da nikada nije išla u školu razgovarati sa profesorom zbog toga. Nije mi jasno zašto se onda kasnije čudila što se povlačim u sebe, ostajem u svojoj sobi i ne družim s nikim. Optužila me je da sam asocijalan. Zaslužio sam ono što sam dobio. Bio sam odličan u školi i odbijao sam dati drugima da prepisuju moje zadaće i ispite. Mogao sam pasti ispit zbog toga, i nisam želio da se mama dere na mene. Bio sam dijete Srbina, i bio je rat. Pa sam to trebao prihvatiti kao svoj obol domovini. Bio sam ateisti , i nisam išao na vjeronauk, i naravno iz Istre sam , pa je bilo vjerojatno istina sve ono što su na televiziji govorili o ljudima poput mene, da nas trebaju izbaciti iz Hrvatske u najboljem slučaju.
Trebalo mi je vremena da se sredim. Do svoje dvadeset i treće. Sada ako netko pokuša pregaziti preko mene uzet ću nešto oštro u ruke i zabit ću ga u njega, literarno i figurativno. Ne želim biti ničija žrtva. Nikad, jebeno , više. Ne želim plaćati zbog tuđih sranja i problema u živog. Ne zanima me da li netko nema novca, ili kakvi su mu roditelji, žena ili djeca. Ne zanima me da li je netko izgubio nekog izgubio nekog u ratu ili nije. Prošlo je deset godina. Jebe mi se za isprike. Nitko nije meni dao mjesta da se izmigoljim i za sve što sam napravio ili što sam dobio sam morao platiti cijenu u boli. Kažeš nekom nešto krivo, ili napraviš nešto krivo, izmlatit će ti se ili će ti se osvetiti samo da ti se napakosti. Čitao sam Machiavellia jednom i zapamtio jednu njegovu rečenicu
Nemam mjere. Znam ako nekome popustim da će mi se vratiti i osvetiti. Ne želim biti ničija žrtva. Zato ne stajem kada jednom krenem. Toga me je strah, jer ljudi vide da nisam normalan, i da sa mnom ne vrijede uobičajena pravila. I sve isprike ne važe za mene. Ja sam onda bolesnik, luđak, sociopat, neprilagođenik. Makar je ta osoba koja je dobila svo okolno suosjećanje prijetila meni smrću , a Danieli silovanjem. Mrzim, ljude i ono što im moram raditi da bi se zaštitio.
Post je objavljen 17.10.2006. u 10:42 sati.