JEDNIM OSMJEHOM...
Toliko sam se puta u životu zapitala:zašto JA???ja,maleno,beznačajno zrnce u ovom velikom svijetu...Mislim.Razmišljam.Sve se vrti u krug.Svaka stvar ima smisao kad ga želiš znati.Toliko puta sam bila na rubu...iscrpljena dvojbom života i smrti.Psihičkom neravnotežom...Kaos.Očaj.DEPRESIJA.Čovjek u trenucima slabosti samo treba znati emociju pretvoriti u prolazan trenutak.Oduprijeti se bujici koja vodi u beskonačnost.Stvoriti sreću na mjestu koje se zove OVDJE i SADA...ZNATI KOLIKO JE VAŽAN SAMO JEDAN OSMJEH......kada bi se očistila vrata percepcije,čovjek bi sve vidio onakvim kako jest:beskonačno...
Post je objavljen 16.10.2006. u 23:22 sati.