Marketing
stojim na rubu........samo me jedan mali korak djeli do
wječne sreče......ili nesreče.......razmišljam dali da koraknem i
skratim si muke.....ali ne mogu.....strah od nepoznatog
prewiše mi zaokuplja misli.........htjela bi osjetiti to olakšanje
kad se opraštaš od owog swijeta......ali.....ali to ali jedini je
razlog koji me trenutno drži na žiwotu........jedino rješenje
koje trenutno widim je owaj ponor...........ponor straha i
nepoznatog.............možda me u tom ponoru očekuje
bolji žiwot...........žiwot bez boli,bez razočaranja,bez swe
onog što me sada dowelo do tog ponora......da barem znam
što me očekuje........u tom putu u nepoznato.......ali neznam
.....možda u tome jest draž.........ne zanti kamo ideš a ipak
biti toliko hrabar da korakneš i kreneš u nepoznato........
stojim na tom ponoru weč skoro sat........čini mi se da
se swake minute swe wiše bojim tog ponora.....možda bi
bilo bolje da sam odmah koraknula naprijed.......bez
razmišljanja.......na trenutak sam htjela odustat od
swega i wratiti se natrag......ali sama pomisao na to
što me očekuje ako se wratim dala mi je dodatni
powod da koraknem naprijed...........odlučila sam........
donjela sam najwažniju odluku u swom jebenom žiwotu
..............koraknut ću naprijed........ostawit ću swe
iza sebe..........i swe ono dobro i swe ono loše........
krečem u nepoznato..........s neizmjernim strahom i
nadom da će u nepoznatom biti bolje nego je sad..............
owo je ko neka pričica koja jaaako dobro opisuje moje psihičko
stanje i razmišljnja.za swe one koje zanima; ne,nisam pukla....
još!!budite pozdrawljeni.....
Post je objavljen 16.10.2006. u 20:00 sati.