Htjela bih vas nešto pitati !!
Jeste li ikada zavoljeli neku osobu voljeli je dugo i rekli joj VOLIM TE ???
Jeste li ikada bili voljeni i uzvratili ljubav???
*** Zato što ja nisam ***
Bila sam voljena od jedne osobe koja mi je značila puno...Jako puno.I nisam mu uzvratila.Bilo mi je teško i fakat žalim..
I iskreno da se sve ponovno vrati mislim da opet ne bih uspjela...
Čak ni vlastitim roditeljima nikada nisam rekla VOLIM TE,možda jesam tipa :
A : "jel me voliš??"
JA . "da"
B : "koga voliš najviše na svijetu?"
JA : "tebe"
Ali nikada nisam sama od sebe,iz srca rekla tu vrlo jednostavnu složenu rečenicu...Koja znači previše...
Nemojte misliti da sam bezosječajna.Znaju me povrijediti i oni najgluplji komentari,koji nemaju nikakvu svrhu nego su rečeni tek toliko...da bi se u društvu suzbilo ono što nazivaju >>šutnjom<<
MRZIM kada me ljudi dovedu u takozvano stanje živčanoće.Nije da se derem,bacam stvari po kući,razbijam tanjure (i ostale karakteristične stvari koje se vežu uz taj pojam).Naprosto zamrzim sve....
- jastuk koji "stoji" ispred mene
- stolicu koja se našla baš na putu do moje sobe
- mrava koji se u trenutku našao tamo di ne treba biti
-čak i svog MUJCEKA koji mi (stvarno) dođe uvijek kad plačem
ALI NAJVIŠE OD SVEGA zamrzim osobu koja me dovela u takvu situaciju
MRZIM biti promijenjiva:
Kažem nešto što ne mislim i sjebem sve živo i neživo.I onda žalim...
Uvijek sam se pitala zašto to napravim...
To su moje pre glupe faze kada se ne mogu kontrolirati
- kada moja MORA biti zadnja
- kada MORAM prkositi
- kada MORAM izživcirati čovjeka
U zadnje vrijeme se skuliravam.Nikada nisam bila a i neću biti takva prema frendovima.Najćešće žrtve mojih reakcij su starci....
I NA KRAJU SHVATIM DA TO ŠTO RADIM ŠKODI MENI , A NE NJIMA
NADAM SE DA ĆU SE NAUĆITI USPIJET SUZDRŽATI U TAKVIM SITUACIJAMA I BITI SUZDRŽANA DOKLE GOD TREBA
Samo mi treba vremena i uspijeti ću....
Nadam se...
Post je objavljen 16.10.2006. u 16:20 sati.