Jednog dana sam se probudila.
Nabacila sam svoj najljepši osmjeh na lice.
Zašto?
Da on ne vidi kako sam plakala.
Da ne vidi da me je zabolilo to što je rekao.
Odlazi.
Možda zauvijek.
A možda i ne.
Ja se nadam da ne.
Jer, što ću ja bez njega.
Tko će se smijati samnom?
Tko će me zabavljati?
Tko će me tješiti?
Nemoj otići...ne još...
Post je objavljen 16.10.2006. u 15:38 sati.