Još uvijek radim u šugavoj 53nji i to mi uništava dobro raspoloženje ama baš svaki dan. Neki dan sam si išla u trgovinu i skužila da mi se hlače vuku po cesti. Više ne nosim hlače. Nosim suknje i čizme do koljena. Unatoč začuđenim pogledima. Jer taj tren kada sam skužila da mi se hlače vuku po šugavoj 53nji, osjetila sam se tako prljavo i fuj!
Da, službeno sam pukla k`o kokica i totalno me nije briga!
Ajd, da ne pretjerujem, veseli me što je jesen stigla, 31. se ubrzano približava (jupi jeeeeeeeiiiii) što znači da će od 1.11. sve krenuti nabolje. Nadam se.
Grijanja na poslu još uvijek nema. Kod nas se grijanje uključuje tek oko božića. Onak, umjesto božićnice. Sva sreća pa nisam zimogrozna. Ali zato jedva čekam da stisne minus pa da se malo nasmijem kada sve ove kuje što rade tu skoče sefu za vrat. Jer one su sve nježne damice sklone prehladicama nja nja nja.... Sere mi se od takvih zmija, krajnje dvoličnih, licemjernih, bezkarakternih, ljigavih, šugavih, gubavim, ružnih, zapuštenih.... eh, ovo nabrajanje umara. Ukratko; ja radim u zmijskom leglu :D sik,sik :D--
Frend mi se ženi u subotu. A mene hvata frka i panika oko mojih svatova koji btw. još nemaju ni datum a kamoli šta drugo.....
U prvom mjesecu iduće godine meni i Vještcu je ravno sedam godina kako smo zajedno. A mene muče pitanja da li je to to i šta propuštam.
S jedne strane ja bi takvu obavezu, volim ja njega da se to ne može opisati , a s druge strane.... eh... sloboda, izlasci, nitko kome moraš polagati račune.... a opet, volim ja tu i tamo polagati račune, ali ne stalno.... e da, ja sam i službeno izgubljen slučaj......
Možda ja previše razmišljam pa zabrijem na krivu stranu.... i to je lako moguće.... sa mnom je sve lako moguće....
no more inspiration to write ;)
Post je objavljen 16.10.2006. u 15:31 sati.