Marketing
VAPAJI DUŠE K BOGU
«Propadam u dubokom glibu, gdje nema dna, tonem vodi u dubine i vali me preplavljuju», pročitala je neki dan moja frendica Marki, prčkajući nasumce po mojoj kućnoj biblioteci. Duboko se zamislila shvativši da u ruci drži Bibliju.
Nije li to uistinu čudesni događaj, kad Bog šalje poruku jednoj okorjeloj ateistkinji, kao da nema pametnijeg posla?
Osim toga, objavljuje joj da je 'u dubokom glibu', iako to i sama dobro zna.
Sve nekadašnje gejlezbo priležnice, simpatije, poznanice i nepoznanice, odnedavno su joj okrenule leđa.
Bez dobre bilanse nema romanse, a Marki ne posjeduje ništa osim dugova. I ljudskog dostojanstva, čvrstog karaktera, te nepokolebljivih principa. Koji je priječe da u beznadnoj situaciji potraži pomoć više sile, kao što rade prevrtljivi ljigavci. Dok im ide u životu – ne ide se u crkvu, a čim nešto zapne, prionu lizati oltare, ne bi li podmazali kotače providnosti da glatko kliznu u željenom smjeru.
Fuj! Marki ne bi nikad tako! Niti bi zazvala Boga, čak ni u mislima. Da on nije prvi počeo. I izvolio se javiti u mojoj radnoj sobi.
«Velečasni», obratila se istog dana ekspertu, ispod gipsanog raspela, «kako da vratim izgubljenu vjeru?»
«Pokušaj putem molitve.»
«Kako to mislite?»
«Pa, pomoliš se Gospodinu, ono – oče naš itakodalje...»
«Da, znam. Samo, nešto me kopka. Kako da se iskreno predam molitvi, kad znam da je taj Gospod, zvani Jahve, tek puka izmišljotina izraelskog svećenstva? I da stvar bude gora, čak nije ni originalna izmišljotina, nego su dobar dio svoje mitologije pokrali od Sumerana, Asiraca, Babilonaca i Kanaanskih plemena. Njihovi su, opet, vračevi ritualno uživali raznorazne biljke, koje su danas zakonom zabranjene, i onda im se činilo da imaju randevu sa duhom svetim i da čuju božje glasove. I kako da se od srca obraćam takvom entitetu, izniklom iz pradavnih baljezganja drogiranih bliskoistočnih šamana?»
«Tja, tajanstveni su putevi njegovi, samo se ti lijepo pomoli i bok!»
«Ali, kakvog smisla ima molitva, kad se osjećam glupo?»
«Zašto ne? Blaženi siromašni duhom, naše je kraljevstvo nebesko!»
«Kako je naše, kad ne mogu vjerovati da uopće postoji? Eto, kad ste već citirali iz Evanđelja, uzmimo za primjer Novi Zavjet. Svatko iole razuman mora primijetiti da vrvi budalaštinama. Od Isusovog nejasnog rodoslovlja, preko bezgrešnog začeća i rođenja u tada nepostojećem Betlehemu, do pomrčine sunca u trenutku smrti na križu, koju nijedan tadašnji astronom nije zabilježio i po proračunima današnjih stručnjaka nije se mogla desiti. A da ne govorimo o istodobnom potresu u Jeruzalemu, pri kojem su se otvorili grobovi, a mrtvaci izišli van i šetali gradom??? Kad razmišljam o svemu tome, glava me zaboli od silnih bedastoća...»
«Popij aspirin i pomoli se. Misterij vjere nadilazi ograničeni ljudski razum.»
«Hoćete reći – credo quia absurdum? Oprostite, ali to nije nikakav argument. Ako treba vjerovati zato jer je apsurdno, zašto baš u biblijske besmislice? A ne u neke druge? Ili u svaku nebulozu koju čujemo?»
«Da, u pravu si! Sad se još pomoli i to je to!»
«Ma kako je to, kad nije? Odakle, velečasni, vama vjera?»
«Ta ja sam svećenik, za ime Božje!»
«I kakve to ima veze s vjerom?»
«Vjera je moje zvanje, poziv, smisao života, ispunjenje bitka...»
«Zvuči suviše apstraktno. Možete li malo određenije?»
«To je moj posao, za koji primam plaću!»
«A tako!», sinulo je naposljetku Marki. U tome je, dakle, tajna vjere!
Odmah je odlučila da će se svakog dana pomoliti. A hoće li steći vjeru, ovisi o Bogu. On je na potezu! 10.000 eura bit će dovoljno, da Marki iskreno povjeruje.
Ali odakle će stići toliki novac, kad nema šanse dobiti kredit, ne igra loto i ne kupuje lutriju?
Jedinu nadu vidim u vjernicima koji pročitaju ovaj blog.
Odvojite malo od novca kojim vas je Bog milostivo obdario, iako ste grešnici i nevrijedni njegovih darova!
Učinite to za spas jedne zabludjele duše!!!
Šaljite na moj račun, u Zagrebačkoj banci, broj 3218220286.
Kad skupimo 10.000, stavit ću u kuvertu s naznakom 'za Marki – od Boga' i spustiti u njezin poštanski sandučić.
Sudjelujte u akciji 'spasimo Markinu dušu' i Bog će vas nagraditi! Ako ne na ovom svijetu, onda na onom drugom!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 16.10.2006. u 13:57 sati.