Živimo u svijetu koji se izgledom i suštinski razlikuje od onoga kada se putovalo u Trst, Graz ili Beč da bi se potrošilo pola plaće na jednu majicu. Danas takva majica košta pola kinokarte i može se kupiti iza ugla. Ali, ruku na srce, razmislite i priznajte - danas i najatraktivnija ili najskuplja krpica koju se donese iz inozemstva raduje daleko manje od bilo čega što se svojevremeno pribavilo izvana.
Uzrok tome nije samo to što je svojevremeno sve bilo daleko skuplje i nabavljalo se uz daleko više napora, nego i zato što se danas naši dućani malo ili nimalo razlikuju od onih vani, a i gradovi u kojima su ti dućani su sve sličniji. Nekoć je odlazak preko granice bio izlet u svijet u kojemu su ulice bile čiste, fasade na kućama održavane i obnavljane, automobili se zaustavljali pred semaforima, umjesto gostionica i birtija postojali su bifei i kafići, prodavači se nisu s prezirom izderavali na mušterije, a konobari na goste, moglo se birati između trideset vrsti osvježavajućeg pića i izabrati "Coca-colu"… Bio je to uljuđen i uglancan svijet naspram našeg rabijatnog i ofucanog. Utoliko je i nošenje svake krpice iz tog svijeta bilo jasno isticanje transparenta kojim se izražavalo negodovanje sa svime što nam se nije sviđalo u vlastitom okružju i demonstrativno isticanje priželjkivanja ljepšeg i prijatnijeg svijeta.
Danas i kod nas izgleda maltene kao vani, ali je taj izgled odraz suštine koja je uspjela spojiti i pomiješati sve najgore od autohtono domaćeg i importirano uvezenoga. Što danas nositi kako bismo pokazali da vjerujemo da i domaće i strano imaju i dobrih strana i da jedva čekamo da i one dođu do izražaja?