sad kad sam bolestna i nemam nis za radit jako puno razmisljam... i shvacam kolko mi fali srednja skola, i moj stari zivot...
kolko god sam vec mrzila srednju skolu dok sam jos bila u njoj, sad shvacam da mi zapravo fali i da su mi ti dani i godine bile najbolje u mom zivotu... upoznala sam toliko novih ljudi, lose i dobre... a nije mi zao za nikog kog sam upoznala jer i sva ona losa iskustva i prijateljstva su me ucinila jacom i hrabrijom...
nije mi zao ni za jednu vezu, jer je svaka bila na nek svoj nacin dobra, i jer je svaka zavrsila kako treba... mozda mi je tad bilo tesko, iako sam bila ja uvjek ona koja je sve upropastila... zao mi je samo da so zbog mene patili ljudi koji su mi zaravo jako puno znacili i ako si to nisam priznala... al sretna sam sto sam sa skoro svima rjesila stvari i jer sam sa svima ok...
znam da sam bila puno puta preponosna da bi priznala neke stvari il oprostila ljudima koji su me na bilo koji nacin zaj*bali... al takva sam, i oni koji me znaju su naucili zivjet stim... ovog ljeta mi je bilo jako tesko kad sam htjela nes rec jednoj osobi do koje mi je stalo i koja mi je jako draga, pa jos prije sto sam stigla progovorit sam cula samo : jer imali smo kad govoriti, i izplakat se i pomoliti al ti si bila sama sebi dovoljna... i znam da je to istina, i to je jedina stvar zbog koje mi je zao... da neznam preko tog ponosa...al ok, hvala bogu da je ta osoba ipak uz mene kad ju stvarno trebam... ali nikad vise nece bit ko sto je bilo... al mi nije zao... imamo decka i curu sa kojima nam je super, mozda ponekad i pomislimo kako bi nam bilo zajedno, jel bi bilo bolje i mozda jos losije... znam da ja nekad mislim na to... al na kraju uvjek doğem do tog da smo stariji i pametniji... da se mjenjamo... da je tako bas ok...
tesko mi je bilo i kad mi je rekao da ja nisam vise ja, da nisam ona ista cura koju je on znao, da sam hladna, prehladna i da nemam vise onih ambicija i sjaja u ocima... i to je istina... i da nije to rekao, vjerovatno nebi to nikad skuzila... i evo, sad sam opet ona stara cura, puna ambicija i sjaja u ocima... sretna sto sam ja... mozda sam stvarno postala hladna, al ne namjerno, to nemogu promjenit... takva sam jer me zivot ucinio takvu... jacu... nedam nikom da me sjebe... nikom vise...
sretna sam sto sam u 2 razredu srednje upoznala najbojeg decka na svjetu... koji je uvjek uz mene... dobro imamo i lose dane, ko ovih par zadnjih, al uvjek rjesimo pa je opet sve super... fakat sam sretna sto ga imam...
u srednjoj skoli sam upoznala najbolju ekipicu... oko mene su uvjek bili decki... najcesce 3 decki koji su mi jako dragi, i koji me nikad nisu zaj*bali... koji su uvjek bili na mojoj strani... samnom... a ja sa njima... i jos sad je tako, al steta sto se tako malo vidimo... ja radim i idem na fax, a oni zivijo lagan zivot :) treningi, utakmice, kave, a fax ce jos malo pricekat :)
bila sam u razredu u kojem se nisam osjecala dobro... jer mi se ekipica nije bas svidjala... al necu o tome, jer nije vrjedno... mogu jim rec samo HVALA, HVALA jer ste bili takvi prema meni, jer me nikad niste uzeli za svoju, jer ste me uvjek zajebali, i vrjeğali... HVALA, jer sam zbog toga ja sad jaca, hrabrija, pametnija i bolja... zao mi je samo jer sam se ponekad stvarno osjecala kao nula, i radila stvari koje nisu bile dobre za mene... al hvala bogu da mi je dao mog decka, i ostale prijatelje koji su bili uz mene...
falijo mi kave u 10.30... glavna pavza... pola sata... zajebancija... fali mi zjebavanje sa motori... ja na svom, a frendi na svojim motorima... rally... ganjanje po cestama... sakrivanje mog motora ak su ovi moji decki zavrsili skolu prije mene... nikad nisam mogla nac svoj motor... uvjek su ga negdje sakrili... al na kraju su mi uvjek rekli di je, pa mi ga dofurali...
najbolji mi je bio 2 razred... kad se moj decko upisao na moju gimnaziju... u 4 razred... kad smo prohodali... kad smo svaki sat isli na wc, samo da bi si dali pusu, a svi profesori su znali zasto svaki sat izağemo na wc na 5 minuta... kad su nam profesori na kraju vec govorili, ej proslo je pola sata, sta te ne ceka decko vani :)
i 4 mi je isto bio super... pogotovo na kraju... zajebancija iako smo znali da ce uskoro matura... ucili smo, al smo se ipak svi vise zajebavali... i imali srecu... svi smo prosli... i upisali na fax koji smo zeljeli...
najbolje ljeto je bilo ove godine... najdze, i zadnje pravo ljeto... zajebancija... najvise tulumarjenja... najboljeg... u najboljem drustvu...
mislila sam hvala bogu sto sam starija, sto mogu sad bas sve sto hocu, sto nemam vise nikakvih granica, al sad shvacam da i prije nije bilo lose... da je bilo cak i bolje... fali mi ona bezbrizna zajebancija, cak mi falijo i sve granice koje su mi prije smetale...
al valjda ce ta faza proc pa cu i sad uzivat ko sto sam prije... upoznat jos novih ljudi i dobit jos vise iskustva...
sad sam sretna sto mogu radit, sto imam jos vise para i sto su to moje pare... sa kojima si sama placam racune, odjecu i sve sto zelim... i ponosna sam na to da znam da mogu sama... zelim iznajmit stan i dokazat svima da mogu i to... da mogu zivjet sama, i pobrinut se za sve... malo cu morat jos pricekat da cu imat jos malo vise para, pa cu i to... ispunit cu jos jedne sanje, i svima dokazat da mogu,... al necu sad rec sta... znam samo da cu uspjet, u svemu sto cu si zamislit, i svima sto su nekad imali nes protiv mene, onima koji su me vrjeğali i koji nisu vjerovali u mene pokazat da sam to ja i da mogu bas sve...
a svima koji su bili uz mene, koji su uvjek imali neku dobru rijec za mene cu rec HVALA i znajte da vas volim, i da cu i ja uvjek bit spremna napravit sve za vas i da cu bit i ja uvjek uz vas...
pusaaa
Post je objavljen 16.10.2006. u 10:12 sati.