Evo nakon dugog izbivanja
MORAO sam se vratiti!
Ali svo moje izbivanje je imalo
svoje "zašto" jer sam konačno
položio i taj zadnji ispit koji me zezao
već sto godina i naredni tjedan imam
diplomski a onda će biti
i pisanja i postova i druženja
i svega što ide s tim...
Sad mogu što poželim
i stignem sve...
Pa sam razmišljao kako
neke stvari u životu možeš ostvariti na lagan način
ali za neke baš moraš dati sve od sebe!
I tako sam i ja zadnjih mjesec dana
po cijele dane visio u "Nacionalnoj"
ali isplatilo se jer mi je
pao takav kamen s leđa da je to
nešto neopisivo!
Moram odgovoriti na jedan zanimljiv komentar...
Jedna vrlo draga osoba mi je napisala:
"...nadam se da su te smijalice okupirale..."
E pa nažalost nisu...
Okupirao me ispit a TE smijalice sam poslije
onog dana još samo jednom vidio i to u prolazu...
Svi znate osjećaj kad ste sigurni da između vas
i nekog postoji strašna kemija ali...
TE smijalice svaki dan gleda netko drugi
i svakodnevno uživa u njima...
Ali taj netko uopće ne zna ništa o smijalicama
i on ih uopće ne prepoznaje...
On vidi neke opipljivije stvari.
Ali tako to valjda ide i
to je ta razlika između idealista (naivaca)
i ostatka svijeta...
Netko tko bi uživao samo u smijalicama
jednostavno ne dobije šansu za to
dok tu istu šansu dobije netko
tko ne zna prepoznati ih...
Ali tako to ide...valjda...
Morao sam...
P.S. Pozdrav svim naivcima...ma gdje bili...
Post je objavljen 16.10.2006. u 08:57 sati.