Tvoje su mi zlatne kapi naselile krv
i vrbe s tvojih obala uplele mi svoje grane u kosu,
po oblucima s tvoga bijelog dna ja cijeli život hodam.
Ljepota me tvoja osjenila,
u sve što kraj tebe niče si me zaljubila,
mostovima svojim obale moga života spajaš.
Postat ću kiša što u te pada,
pretvorit ću se u snijeg što ga sobom nosiš.
Jer samo koritom tvojim putujući
svoje ću stare jednom u vječnosti naći.
Post je objavljen 15.10.2006. u 20:33 sati.