Čitam tvoje pismo, možda već stoti put... Tvoje riječi... Upijam ih. Svako slovo... Znam da si i ti puno patio, oboje smo patili... Bol je na nama ostavila rane i ožiljke... Za neke sam mislila da nikad neće zacjeliti, toliko su bili duboki... No... Mnoge si izbrisao. Svojom ljubavlju... Svojom pažnjom... Svojim poljupcima... Otkad sam te srela moj život je vedriji, pun sreće i smijeha. Ne mogu ti reći da su sve moje tuge nestale. Nisu. No ti si mi dao snage da im se suprotstavim, da kročim kroz noć bez straha... Ne mogu ti reći da su sve moje rane nestale... One najdublje još uvijek peku, još uvijek mi ne daju da budem potpuno sretna no... Toliko sreće koliko sam okusila u današnjem danu nisam imala u par mjeseci, pa možda i godina dok te još nisam poznavala... Moj život bio je pust, prazan i usamljen... Jedan velik dio je nedostajao- bila je to ljubav, ljubav koju sam našla u tebi nakon toliko dugo traženja... Imaš pravo, ne mogu ti to prevesti u riječi... Ne postoje riječi za taj osjećaj... Kad moje usne nađu tvoje... Kad nam srca kucaju jedno do drugog... Kad dijelimo isti dah... I kad shvatimo da nam je u istom trenu na pamet pala ista misao... Ne postoje riječi za to, a ipak... Toliko je predivno to osjećati...
Moram ti priznati nešto što već i sam znaš- da si jedan od razloga zbog kojih živim, zbog kojih se borim... Zbog tebe ujutro otvaram oči s veseljem... I zbog tebe se radujem svemu što me očekuje u novom danu... I dišem za trenutak kad ćemo se opet naći zajedno... Da se ponovo izgubim u našoj bajci... Sve je tako čarobno... Vrijeme s tobom nadmašuje moju maštu... Zbog toga je i tako teško otići, odvojiti se od tebe... S tobom imam osjećaj da sam našla svoje mjesto, moj davno izgubljeni dio... No, nosim te u srcu, baš kao što i ti nosiš mene... Nosim te i za tebe čuvam svu ljubav koju mogu osjećati i sve poljupce koje mogu dati... Moje misli su s tobom kamo god krenuo... Možda te jednog dana sretnem i u svojim snovima... Zbog tebe učim ponovo sanjati... Kao što sam zbog tebe naučila ponovo voljeti... Bilo je teško prije nego što smo se sreli... I tebi i meni... Ali dozvoli mi da zacijelim tvoje rane... I ja ću tebi dopustiti isto to... Dat ću sve od sebe da te nikad ne povrijedim... I ja sam samo ljudsko biće, no želim ti pružiti samo lijepe stvari... I volim te, nemoj to nikad zaboraviti... Kad ti bude teško, sjeti se toga...
Hvala ti na još jednom savršenom danu...
Neću ti reći što sam zaželjela ovog popodneva... Ne želim to ukleti. No, možeš li pogoditi???
Post je objavljen 15.10.2006. u 21:27 sati.