Nedavno je naša državna televizija (HTV) po tko zna koji put reprizirala nezaboravne «Gruntovčane». Gledateljstvo je moglo uživati u zgodama i nezgodama Andrije (Blaža) Katelenića - Dudeka, njegove žene Regice, njihovog prefriganog susjeda Cinobera, još zločastijeg Presvetlog i svih likova slikovitog podravskog sela koje se u vremenu nastupajuće društvene i gospodarske krize krajem sedamdesetih godina minulog stoljeća nosilo sa svim nevoljama života kako je znalo i moglo. U ovom trenutku vaš se Arhangel ne prisjeća imena režisera niti scenarista, ali to sada nije važno. Važna je poruka ove divne serije koju je valjalo pratiti s puno pažnje (govor na podravskom dijalektu) i duševne snage, kako ne bismo ostali prikraćeni za obilje poruka koje ona nosi. Još da je bilo vremena i mogućnosti ponovno odgledati svaku epizodu naših «Gruntovčana», bilo bi to idealno, ali ipak ćemo pokušati pokupiti bar malo plodova koje smo popabirčili gledajući ponekad epizodu, ponekad samo njezin dio.
Lik Dudeka je lik nepopravljivog dobričine. U seriji ga je neponovljivo odglumio Martin Sagner. Dudek je zapravo pravi anđel, dijete u tijelu odraslog kojeg život nije mazio. On skromno živi svoj život ne petljajući se u poslove susjeda niti probleme mjesta. Međutim, svako malo Gruntovčani u Dudeku vide dobru priliku da iskoriste njegovu dobrotu i naivnost za svoje planove, bilo da štogod zarade, bilo da kome napakoste, bilo da se dobro nasmiju. Dudek je dobar, ali pomalo glupast. Ne razmišlja na duge staze, i svako traženje drugih likova da se dozvoli upregnuti u njihove planove tumači kao njihovv vapaj za njegovom pomoći. U svom nastojanju kako pomoći, i preživjeti, Dudek, naravno, uvijek izvuče deblji kraj.
Ono što lik Dudeka najviše karakterizira je upravo njegova bezazlenost. Siromaštvo, neukost i težak život učinili su ga usamljenikom koji ne postavlja suvišna pitanja. U jednom razgovoru sa suprugom Regicom saznajemo da je imao i dijete, Jožeka, koje je umrlo zbog neke bolesti, a sam Dudek je bio presiromašan da plati skupo liječenje (Dudek: «Da smi imali penez, morti naš mali Jožek ne bi vumrl.»). U toj činjenici leži uzrok duboke tuge kojom je obilježen ovaj lik, tuge koja se može pročitati u pozadini njegovog svakodnevlja ispunjenog s malo govora i puno zadubljenosti u vlastite misli. Dudek je priprosta duša hrvatskog podravskog čovjeka.
Dudekova žena Regica lik je odlučne žene koja je ipak u zadanoj situaciji preslaba da se do kraja izbori za boljitak svoje obitelji. Ona je lik hrabre žene koja u Dudekovoj kući ipak vodi glavnu riječ, ali pritisak okoline i uvijek neodlučni Dudek sve njezine napore čini uzaludnim, a Regicu frustriranom životom i vlastitom sudbinom.
Atmosfera male sredine kakva je prikazana u «Gruntovčanima» zoran je prikaz ambijenta koji je zaboravljen i od Boga i od ljudi. U Gruntovcu žive mali ljudi koji u kriznim vremenima, zaboravljeni od svih, nastoje skrpati kraj s krajem. U svemu tome i Dudek nastoji naći svoje mjesto pod suncem. Takva sredina puna je jala i ljubomore prema onima koji nastoje imati bolje, zaraditi više, koji žele više znati ili se društveno angažirati (tipično hrvatski!). Tu vlada «malomištanska pravda» koja nema obzira prema malenima i siromašnima, koja je puna predrasuda, kleveta i zajedljivosti. Takav ambijent paralizira sve napore da se u Dudekovu životu nešto pokrene na bolje. Tu je zločesti Cinober koji uvijek Dudeka upreže u svoje planove, u kojem ovaj jadnik uvijek biva žrtvom.
Serijal završava znakovitom pričom. Poduzetna Regica preko rodbine Dudeku osigura posao u Njemačkoj. Ovaj jadnik je prisiljen ići, i to protiv svoje volje. Mjesto je puno jala i zavisti, ali svi nastoje kod budućeg gastarbajtera zauzeti dobre položaje za budućnost, jer nikad se ne zna što će od Dudeka biti; možda uspješan i bogat iseljenik… Dudek čitavu epizodu roni suze. U tužno i sumorno jutro odlaska pozdravlja se sa svojim kravicama i sa starom bakicom koja s njima živi i koja mu govori kako ga nikad više neće vidjeti… Uplakani Dudek govori kako više voli sjesti pod svoju krušku, nego imati cijelu Njemačku. Ukrcava se na vlak i odlazi. Zadnja scena serijala je prizor željezničke pruge u našoj ravnoj Podravini; Dudekovo srce nije izdržalo; on se na prvoj stanici od Gruntovca iskrcava i punog srca i suznih očiju vraća se kući; svojoj Regici i bakici, kravicama i kruškama… Dok «Ladarice» u glazbenoj pratnji pjevaju «Oj narode Drave, ravna Podravina, tud se stere polje zlatno, nama domovina…» Ma predivno, srce vam se cijepa od liričnosti toga prizora…
«Gruntovčani» možda jesu priča o jednom priglupom seljaku. Ali to je ujedno priča o beskrajno dobrom i nadasve prepoštenom seljaku koji neizmjerno voli svoju obitelj, svoj zavičaj i svoju domovinu. I kojeg kao takvog svi gaze. Jer ljudi znaju biti zvijeri. Prečesto. Scenarist ove serije to je tako zorno uspio staviti pred oči onima koji znaju gledati.
Post je objavljen 15.10.2006. u 16:47 sati.