Marketing
Iskrica u očima
Probudila sam se sa smješkom na licu u zagrljaju voljene osobe. Sretna nakon duuugih mjesec dana. Shvatila sam da sam se zatvarala u sebe.. nisam nikome dala do sebe, a ni sebi samoj. Počinjem se otvarati... kao pupoljak 
Shvatila sam što mi treba. Prijateljice, društvo, dobra zabava. A to si u ovih mjesec dana nisam dopuštala. Ali jučer jesam. I odlično se zabavila. Izbacila iz sebe sve te otrove koji su se nakupljali i vidjela sam da moji problemi nisu nikakvi u usporedbi s nečijim drugima i da ću se za godinu dana vjerojatno smijati svemu tome.
Danas je međunarodni dan bijelog štapa. Ne možemo ni zamisliti koliko smo mi sretni što možemo vidjeti sve oko sebe.. svu ljepotu ovog svijeta. Slike i prizore koje se ne mogu riječima opisati. Nismo ni svjesni kako bi nam bilo kad bi se ujutro probudili, a da se ne možemo pogledati u ogledalo, da ne vidimo koliko je sati, da ne možemo voziti auto ili vidjeti koje je boje kugla sladoleda kojeg smo kupili. Jeste li o tome razmišljali? A to su samo sitnice koje nisu ni za usporediti sa plavom bojom neba i žutim lišćem u jesen... osmijeh djeteta ili igru dva psića... Kako takve stvari opisati ljudima koji to nikada nisu vidjeli u životu i vjerojatno nikad ni neće... Kako im opisati ako i ne čuju? Išla sam na tečaj znakovnog jezika, mislila sam - to je samo za gluhe. Ali taj jezik je i gluhoslijepe. U početku mi nije bilo jasno pa kako? Oni ne vide znakove koji se pokazuju sa rukama. Način na koji razumiju znakove je taj da svojim rukama lagano obuhvate ruke prevoditelja ili ako ne poznaju znakovni jezik na njihovom se dlanu ispisuje slovo po slovo. I oni na taj način komuniciraju i to vrlo dobro. Iako nažalost nisam imala priliku razgovarati sa takvim osobama, nadam se da ću bar jednom u životu imati tu priliku.
A sad malo o veselijim stvarima. Belfast food. Mislim da je dovoljno samo to reći 
Odlična atmosfera.. jednostavno te njihova muzika tjera da plešeš, skačeš.. ne možeš mirno stajati i cupkati kao da ti je hladno. To ne prolazi. Ponese te atmosfera, svi pokazuju svoja umijeća škotskog plesa, lupanje nogama u drveni pod.. svi se smiješkaju jedni drugima, svi se odjednom poznaju i druže, stvara se "vlakić", kaubojski ples... U prolazu te netko nepoznat uhvati ispod ruke i vrtite se cijelu pjesmu. Pivo leti na sve strane, smijeh, padanja... Na veselijem koncertu nisam bila. A za kraj samo dijelić atmosfere
Post je objavljen 15.10.2006. u 13:39 sati.