Marketing
LUTANJE, SREĆA I LAŽ
Evo, dragi moji, knjiga je konačno gotova.Dobila je naslov po ovoj pjesmi, koju sam napisao baš nekako u ovo vrijeme, 9. listopada 2003. godine
LUTANJE, SREĆA I LAŽ
List sam žuti nošen vjetrom
ovim hladnim, tužnim svijetom.
I duša mi sa mnom skita,
al' je nitko ništ' ne pita.
Što si naš'o na tom putu?
Možda sreću, svjetlost žutu?
Ako tako dugo tražiš
nije vrag da j' ne nalaziš?
Nisam lut'o tražeć’ sreću,
znao sam da nać' je neću,
na 'vom putu ja tek skitam,
znam, a'l svaki dan se pitam
ima l' sreće bez svog doma,
ima l' mira i spokoja,
zadovoljstva bez svog brata?
Kucam, al' na tuđa vrata.
Sreću ja sam ostavio
tamo, još kad poć' sam mor'o,
s njom ostalo sve je moje,
sve me sada k sebi zove.
Svakog Božjeg zove dana:
Dođi, kuća nam je sama,
tambura te dugo čeka,
nema tebi bez nje lijeka.
Šor te stari pjesmom zove,
konji, orma, uzde nove,
i kandžija trobojnica,
stari hrast i na njem ptica.
Sve te k'o za kirbaj čeka,
čak velika stala rijeka,
sve je stalo, sve miruje,
sve te čeka, doček snuje.
Što da kažem srcu tužnom
u dalekom svijetu ružnom?
Čekaj, doć' ću, vrime nije!
Niz obraze laž se lije.
Zar jer život sav od laži,
skitanje što sreću traži?
Nitko ne znam moju muku.
Doć' ću možda u sanduku.
Riječnik
Šor – široka ulica u ravničarskom naselju
Uzde – dio naprave za upravljanje konja u kretanju, dvostruka kožnata uzica koja se stavlja na žvalu u gubici;
Kandžija – bič
Pogovor je napisao moj drug Mata, naš Paor:
Jednom me je prijatelj Iva poučio:“pjesma je strijela odapeta iz srca“. I sve mi je tada bilo jasno, jasno zašto se sreća stisla između lutanja i laži. Dakako, tek čitajući pjesme svi ostali će saznati koja je cijena kompetitivnog osvrta na vrijeme i put jednog života. A on nije ni manje ni više osebujan nego mnogi drugi. Ali čudesna je dramatika opisa mjesta i vremena radnje Ivinog vrhunca – Slavonije, berićetne i raspojasane, mladosti, razuzdane i bezbrižne. Ipak, eksplozija opjevane čežnje ne može prikriti tjeskobu u nekim stihovima, a koja je proizvod sasvim drugog okruženja – vremenski i prostorno udaljenog od te Slavonije. Ako netko u tim tmurnim stihovima posumnja na izvjesno egositično samosažaljenje, taj je u krivu – sve je to posljedica lutanja i laži koje ne možemo otkriti dok ih ne doživimo. I zato, neka nam sva pozornost bude usmjerena na opis i milozvučje Slavonije i Slavonca.
Mata Petričević
Na mojem sam blogu, na desnoj strani između MP3 playera i brojčanika posjetitelja, napisao:”Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!” i “Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene”!
Moj zavičaj, ono što sam valda usisao s majčinim mlijekom, što sam živio od malena, ono što me formiralo, nosim cijeli moj život. To je ono iskonsko, to sam ja. A moja djela samo su spretna ili nespretna reprodukcija početka – onoga malo, što mi je ostalo od Slavonije.
Post je objavljen 15.10.2006. u 02:09 sati.