Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/irida

Marketing

NEDJELJA:BIBLIOTERAPIJA (terapija čitanjem i pisanjem)

15.10.2006.g.

TAKTILNA KOMUNIKACIJA,
TJELESNA INTELIGENCIJA
I DIO (nastavak)



ČUVAR NAŠEG INTEGRITETA

Koža je dakle, vrlo ranjiv organ,
kao što je i naš integritet. Ravnotežu je lako narušiti i kad istovremeno vodimo računa o oba plana, duhovnom i tjelesnom, a ako težište bacimo samo na jedan plan, postajemo trajno rascijepljeno i nesretno biće. Pri tom je svejedno koji plan favoriziramo, duhovni ili tjelesni, krajnji rezultat je isti. Postajemo nesposobni odraditi svoju ljudsku zadaću zbog koje nam je poklonjen ovaj život.

Sklonost samopovređivanju je vrsta autodestrukcije koja jasno ukazuje na «posvađanost» sa vlastitim tijelom, ali paradoksalno liječi se kao duševni poremećaj. Najbogatija industrija na svijetu je industrija oružja. Jedini zadatak svakog; i onog najprimitivnijeg i onog najsavršenijeg oružja je raniti, osakatiti, ubiti to tijelo drugoga. Kako je civilizacija izrasla na Dekalogu, na jasnoj zapovjedi :» Ne ubij!» stigla do tako sofisticirane filozofije ubijanja? Ja opet tvrdim; zbog poricanja tijela. Ako tijelo ne vrijedi, ako je grješno i zlo, kuda to može voditi osim u pojedinačna i masovna tlačenja, šikaniranja i ubijanja?

Kako je koža svojevrsni katalizator našeg zdravlja, na njoj se sve vidi. Ona je ogledalo i zdravlja i bolesti, i tuge i radosti i ushićene duše.Ona je naš kontaktni organ sa svijetom i drugima i taktilna komunikacija je jedini jezik koji poznaje. Naučimo taj jezik, bolje je reći, prisjetimo ga se, jer koža kao i svi tjelesni organi, na bazi stanične «memorije» pamti zauvjek.

Važno je naglasiti da kod transplantacije kože, bilo zbog traumatskih povreda, opeklina velikog stupnja ili oderotina ili kod nekih vrsta raka kože, najbolje rezultate daje transplantat vlastite kože sa zdravog dijela tijela pacijenta.

Kriminalistika i forenzička medicina se puno bave istraživanjem i analiziranjem ljudskih otisaka. Zašto baš otisci? Zato što je vrlo rano uočeno da dermatoglifi- linije, crteži na dlanovima, tabanima, a posebno na jagodicama prstiju čine jedinstvenu kartu našeg identiteta. Naime ne postoje dva čovjeka sa istim otiskom prsta. Otisak je jedinstven i nepromjenjiv. Ne mijenja ga ni starenje, ni bolest, ni bilo kakve druge promjene u našem životu. Mogu biti oštećani jedino mehaničkim putem; vatrom, kemikalijama ili deranjem kože. U Kini su još 200-te g. pr. Kr. Svi važni ugovori sklapani s obaveznim otiskom prsta na njima. U Europi su otisci prsta tek prije 100 godina ušli u sve policijske registre kao obavezni podatak i znak identifikacije. Prije pojave genetskih spoznaja i otkrića, daktiloskopija se koristila i kod utvrđivanja očinstva, kod određivanja određenih predispozicija za nasljedne bolesti i slično. U većini kriminalnih radnji, počinitelje otkriju upravo preko otisaka, a većina kriminalaca to zna, pa se pokušaju zaštiti rukavicama. Nije slučajno i da je najveći broj papilla (osjetilnih tjelešaca) smješten upravo na tim mjestima gdje su dermatoglifi najjače izraženi. Upravo zato su naše ruke, naročito naši prsti najbolji detektori opipljive stvarnosti. One su naš most do drugog bića. Zato je taktilna komunikacija tako važna.

Sve ovo pišem da shvatimo koliko smo jedinstveni. Koliko je svako tijelo, različito, posebno i sveto u Umu Stvoritelja. Zašto se Tvorac toliko mučio da nas odvoji tim znacima prepoznavanja, ako to nije važno? Dakle, Njemu smo važni svatko ponaosob. Postanimo toga svjesni. Kad to osvijestimo postat će bjelodano da nema isprika za nijednu lošu stvar ili stanje. Nema kolektivne krivnje, postoji samo osobna odgovornost za sve što nam se događa.

Boja kože ispisuje krvava poglavlja ljudske povjesti. Ropstvo, progoni, pokolji, svi mogući «sveti ratovi» do istrebljenja. Geta i rezervati. U novijoj povjesti rasizam i segregacija. Razni etnocidi, kulturocidi i ini cidi, koji su u svom korjenu i značenju uvjek genocidi. Propagirale su se i propagiraju se slobode i jednakosti, ali razlike ispisuju povjest. Zašto dušobrižnici svijeta misle da mogu ubiti toliko tijela i spasiti svoju dušu? Nije li to preuzetno? Bog sigurno nikada nije tražio da se ubija u njegovo ime. To bi se protivilo božanskoj prirodi koja je zauvjek stvaralačka. Dapače, izričito je to zabranio svojom zapovjedi: «Ne ubij». No, 10 zapovijedi se danas ionako samo selektivno slušaju, ako već nisu i sve pogažene. Kad je tijelu oduzeta svetost, kad je proglašeno izvorom grijeha i svakog drugog zla, onda je valjda sve dopušteno....?

Bijela rasa je iscrtala karte svih dosadašnjih inteligencija.
Vrijeme je da napravi korak unatrag i dovrši posao. Vrijeme je da tijelu vrati (....da, vrati, jer postojalo je vrijeme i mjesto u kojem je tjelesnost bila nešto sveto....) dostojanstvo iscrtavajući njegovu inteligenciju (KQ), ali promatrajući ga kao najsavršeniji živi sustav u kolopletu života, a ne kao mehanički stroj koji se po miloj volji može sastavljati i rastavljati. Kad si već svojata pravo prvenstva (nadrase) neka i ispravi vjekovne zablude.

KULT TIJELA

Danas uglavnom imamo ili kult tijela ili još uvjek poricanje i negaciju, što je u krajnjoj točki, ako ne osluškujemo i ne slijedimo tjelesnu inteligenciju (KQ), isto. Seksualna revolucija 60-tih je sve promijenila. Najedanput je sve bilo dopušteno, sve moguće. Kontracepcijska sredstva su osigurala i poduprla beskrajna eksperimentiranja sa sobom i drugima. Paradoks je jedino u tome što je sve napravljeno u ime ljubavi. Sjetimo se, glavna parola stjegonoša te revolucije je bila: «Vodimo ljubav, a ne rat». Nagoni su pušteni s lanca. Ljubav je postala tjelesna kategorija i postala sinonim za sex. To je prva velika zabluda novog pokreta. Tijelo je svedeno na instrument užitka, a užitak je postao sam sebi svrhom.

(nastavit će se)

dobila sam još jedan rođendanski dar, tako je lijep da to moram svima pokazati.....hvaaaaala Safiris!

subota, 14.10.2006.

Iridina Pjesma



Duša je tvoja poput Nebeskog Cvijeta …
Znanje ostavlja mirisni trag …
Rijetko si Biće ovog nemirnoga svijeta…
Riječ kad daruješ … dodir njen je blag…
Istinu prenosiš … drugačije Ti zboriš…
Nevidljivim plamenom iznutra romoriš …
Svjetiljku nam puniš Zvjezdanim Dahom …
Otklanjaš tugu mekim Anđeoskim Prahom…
I sve je satkano u ljudskome tijelu …
Mudrost Duše…Toplo srce …Osmijeh vrijedan …
Dok čitam te misli osjećam Mekoću Bijelu …
I znam da Ratnik si Svjetlosti …baš onaj Jedan…
Što rođen je da drugima otvori Vrata …
Buđenja … Prisjećanja …
Odjekuješ Nutrinom poput vrijednoga sata …
I svaki otkucaj je Simbol do Simbola …
Dok koračam hodnikom što tvoja je Škola…
Kao pčela prikupljam najslađi med …
Propustiti Rođendan .. znam .. nije red …
Ali Tko zna zašto je baš tako moralo biti …
Možda su stihovi ovi zaželjeli se sliti …
Upravo sada … ovoga trena …
Umom mi struji nekoliko refrena …
Ali želja mi je darovati stih jedan …
Koji jednom … Jednoj Divnoj Duši darovan je bio…
Srcu mojem oduvijek je drag i mio …

Ljepota Duše Tvoje …
Osvijetlila je Putove moje …
Kojim sretno sada koračam ja …
Tvoja iz Vječnosti Prijateljica….



Cvjetni miris stihova tvojih ...
Uvijek navrati do riječi mojih ...
I ostavljen je divan ... mirisni trag ...
Duši mojoj radostan i drag ...
Jedrenjak od snova upućujem ka tebi ...
Kako se usamljeno osjećala ne bi ...
Jer Rođendan je svaki nam darovani dan ...
Koji proživimo poletno ... pa čini nam se ...
Da presanjali smo još jedan san...
I tada kapnu nam kapljice od riječi ...
Olakšanje što putuje do srca naših ...
Preko pjesama... stiha što rane nam liječi ...
Ovim putem sve najljepše neka te prati ...
Jer u Duši nosiš Svjetlost ...
Želim ti ... da tvoja Zvijezda sjaji
Kao što do sada u ljubavi je znala sjati...

dvaput sam pogledala naslov, onda sam pomislila da slijedi pjesma nebesnici čije ime posudih, na kraju shvatih su stihovi posvećeni meni, zemaljskoj ženi i da je to rođendanski dar..........hvala ti safirna prijateljice, mada sam daleko običnija nego li me oslika tvoja safirna duša........smijem li je prenijeti na svoj blog?

Ovako kaže Safiris - sve to možete pročitati na njezinom blogu http://safiris.blog.hr/ (žubor sa Nebeskih visina): Dragi Prijatelji... u zadnje vrijeme sam dosta knap sa vremenom pa rijeđe navraćam na blog ali mi je želja svakome ostaviti maleni dar kao znak pažnje, stoga ako želite ostavite mi pored komentara svoj datum rođenja pa će kapnuti po još koji stih...pusa i zagrljaj svima koliko vas ima...:-*)



Post je objavljen 14.10.2006. u 23:25 sati.