(Etgar Keret i Asaf Hanuka: PIZZERIA KAMIKAZE; Alternative Comics, 2006.)
PIZZERIA KAMIKAZE je high-concept projekt: nakon samoubojstva, samoubojice završavaju u svijetu ne pretjerano različitom od našega. Što su htjeli, dakle, nisu dobili. A što sad hoće, o tome je priča i u nju mi se ne da ulaziti. Pročitat ćete je ili vidjeti, ako vas bude zanimalo.
PIZZERIA KAMIKAZE je i uspješan high-concept. U početku je bila kratka priča, ovih dana je (kažu mi) završen i film kojeg snima bivši našijenac Goran Đukić. U međuvremenu je napravljen i strip. Strip je lijepo nacrtan, zanimljivo dizajniran, adaptacija je solidne priče pa je zapravo zabavno kako je loš ispao.
U čemu je problem? Problem je u tome što su PIZZERIA KAMIKAZE strip kojemu nije dozvoljeno da bude strip. Čitao sam ga dobrih pedesetak strana (od sto) dok nisam skužio što me muči: slike su bile izlišne! Ne računajući onih momenat-dva kad je slici dano da potrči neopterećena tekstom, strip se gotovo mogao čitati ne gledajući slike. Blokovi proze preživjeli su adaptaciju i gušili svoj novi medij. Čovjek bi još i razumio taj postupak da je strip bio loše crtan, ali nije. Dobar crtež sveden na petstotinjak ilustracija teksta. Ilustrirana priča, dakle; preilustrirana priča, čak. Ali ne strip. Ili, u svakom slučaju, ne dobar strip.
(I sad me zanima - iako me ne zanima kad priču znam - kakav će biti film? Zanima me da vidim hoće li i njega gušiti tekstom ili će pustiti medij da pobijedi sebeljublje teksta.)
PIZZERIU KAMIKAZE prodajem, ako koga zanima. :)
(mcn)
Post je objavljen 14.10.2006. u 23:18 sati.