Kada čovjek misli da ga ništa više ne može iznenaditi, opet se pojavi nešto što navodi na pitanje, gdje je granica evolucije dvostrukog morala. Naime, nedavno je u medijima odjeknula vijest iz Kolumbije o silovanoj djevojčici staroj samo 11 godina. Tamošnja se javnost digla na noge kada se obitelj unesrećene djevojčice na pobačaj. U toj većinski katoličkoj zemlji (90%) pobačaj je nezamisliv čin i javnost je bezuvjetno osudila takvu odluku. Upravo se u ovakvim sizuacijama očitava sva nefleksibilnost i bezosijećajnost većine religijom opijenih ljudi. Komentirati osjećaje i emotivne krize koje prolazi ovo dijete bilo bi suvišno, a i nemoguće, no prokomentirati javno mijenje je itekako potrebno. Katolička zajednica, u kojoj bi silovana djevojčica trebala pronaći utjehu i podršku za ublažavanje posljedica tog zločina upravo joj je okrenula leđa. Zašto bi se jedno dijete, kojem je ugrožen daljnji razvoj, moralo osuditi na "Isusov križ". Nije li za pretpostaviti na možda dotična majka, a možda i njena obitelj, ne bi mogli na najbolji način podizati rođeno dijete, jer bi u njemu gledali nesreću svoje kćeri. Kada bi to ispalo tako, još bi jedan život bio uništen. Na to vjerojatno većina vjernika, koji djevojčicu bezuvjetno osuđuju zbog njezinog nauma, nije niti pomislila. Najapsurdnije od svega je što se sve to odvija u zemlji sa najvećom stopom kriminala u svijetu. Da podsjetimo, Kolombija je najveći svjetski izvoznik kokaina (oko 80%) gdje postoje područja pod isključivim nadzorom narko-kartela. Na ulicama osammilijunske Bogote svaki dan bude oteto desetak osoba, što taj grad dovodi na sam svjetski vrh po broju otmica. Dakle ista ta, osudama sklona javnost zapravo predstavlja populaciju koja najviše na svijetu naginje kriminalu. Isti ovi ljudi bave se kriminalom, imaju rođake ili prijatelje kriminalce, ili se svakodnevno sreću s njima – barem većina! Svećenici koji uče ljude da treba bez iznimke osuđivati abortus, pa čak i bilo koji oblik kontracepcije, isti su oni svećenici koji vjenčavaju ubojice i narko dilere. Mislim da je ovo još jedan trijunf dvostrukog morala nad zdravim razumom i da je čovjek raznim dogmama već evolucijski zatupio u emotivnom pogledu, te da se kao osoba neproporcionalno razvija. Nesrazmjerno tehničkom razvoju društva i postizanjem zavidne razine konfora suvremenog čovjeka, on je još uvijek emotivnoj razini čovjeka iz srednjeg vijeka.
P.S. Da izbjegnem suvišne komentare, ja sam načelno za zabranu abortusa u onom feminističkom (opet bezuvjetnom) smislu, no ovaj slučaj izlazi iz tih okvira. Problem vidim i u tome što Katolička crkva zabranjuje kontracepciju, što opet dovodi do većeg broja neželjenih trudnoća.
Post je objavljen 14.10.2006. u 22:16 sati.