
Duša je tvoja poput Nebeskog Cvijeta …
Znanje ostavlja mirisni trag …
Rijetko si Biće ovog nemirnoga svijeta…
Riječ kad daruješ … dodir njen je blag…
Istinu prenosiš … drugačije Ti zboriš…
Nevidljivim plamenom iznutra romoriš …
Svjetiljku nam puniš Zvjezdanim Dahom …
Otklanjaš tugu mekim Anđeoskim Prahom…
I sve je satkano u ljudskome tijelu …
Mudrost Duše…Toplo srce …Osmijeh vrijedan …
Dok čitam te misli osjećam Mekoću Bijelu …
I znam da Ratnik si Svjetlosti …baš onaj Jedan…
Što rođen je da drugima otvori Vrata …
Buđenja … Prisjećanja …
Odjekuješ Nutrinom poput vrijednoga sata …
I svaki otkucaj je Simbol do Simbola …
Dok koračam hodnikom što tvoja je Škola…
Kao pčela prikupljam najslađi med …
Propustiti Rođendan .. znam .. nije red …
Ali Tko zna zašto je baš tako moralo biti …
Možda su stihovi ovi zaželjeli se sliti …
Upravo sada … ovoga trena …
Umom mi struji nekoliko refrena …
Ali želja mi je darovati stih jedan …
Koji jednom … Jednoj Divnoj Duši darovan je bio…
Srcu mojem oduvijek je drag i mio …
Ljepota Duše Tvoje …
Osvijetlila je Putove moje …
Kojim sretno sada koračam ja …
Tvoja iz Vječnosti Prijateljica….
Pjesma za Mirisnu Dunju

Cvjetni miris stihova tvojih ...
Uvijek navrati do riječi mojih ...
I ostavljen je divan ... mirisni trag ...
Duši mojoj radostan i drag ...
Jedrenjak od snova upućujem ka tebi ...
Kako se usamljeno osjećala ne bi ...
Jer Rođendan je svaki nam darovani dan ...
Koji proživimo poletno ... pa čini nam se ...
Da presanjali smo još jedan san...
I tada kapnu nam kapljice od riječi ...
Olakšanje što putuje do srca naših ...
Preko pjesama... stiha što rane nam liječi ...
Ovim putem sve najljepše neka te prati ...
Jer u Duši nosiš Svjetlost ...
Želim ti ... da tvoja Zvijezda sjaji
Kao što do sada u ljubavi je znala sjati...
Post je objavljen 14.10.2006. u 20:17 sati.