Marketing
Strahovi ...
Strahovi… da li vi imate svoj najveći strah??! Ja znam da ga imam. Da, dobro svi znaju da se bojim visine, ali taj strah nije apsolutno ništa naspram ovog drugog.
Jedne večeri, mislim da je bila subota vraćala sam se kući iz Zihera. Bilo je oko 1 sat u noći, bilo je mračno, nikog nisam srela na cesti u tih jebenih petnaest minuta, koliko mi treba od Zihera do stana. Bilo me jako strah, samo sam čula nekakvo trčkaranje u ulici do moje. Užasno sam se prepala i izvadila sam mobitel iz torbe. Osjećala sam srce kako mi užasno lupa, dlanovi su mi se ohladili i nisam ništa osjećala. Kao u zimi kada te ruke doslovno bole od hladnoće. Pomislila sam: ako netko je, neće mi ništa, ja si sve umišljam. Uz to, imam mobitel, lako ću nazvat starce ako mi zatreba pomoć.
I tada … iz mraka je izletio tip, sav u crnom. Stavio mi je ruku na usta, ja sam se opirala i nisam mogla pobjeći… užasan osjećaj, totalno sam bila bespomoćna u tome trenutku.. Strpao me u kombi, pobjego i nikada više nisu čuli za mene…
Ovo je bio moj san. Ovakve snove sanjam sve češće. Ali čak sanjam da odvode osobe do kojih mi je posebno stalo, da ih muče. A ja to gledam i ne mogu nikome pomoći. Ono što je najgore od svega je da su ti snovi toliko stvarni da kada se probudim taj osjećaj straha i nelagode još uvijek osjećam i ostaje u meni još neko vrijeme. I shvatila sam da uvijek nakon takvih snova sam u bedu cijeli dan i ne mogu se nikako dobiti. Očito je da me previše strah da se dogodi nešto loše nekom mom frendu ili nekome iz obitelji. To je sad postalo prečesto. Dobro, ne do te mjere da ne mogu spavati i disati i normalno funkcionirati, ali se bojim da ne dođe i do toga. Ne bih si oprostila da se nekome od vas nešto dogodi, osobito mojoj obitelji. Možda bih se osjećala i krivom, ovisi o slučaju. A nadam se da je to samo faza.
Kao što sam već imala jednu pri završetku osnovne. Očito je ona grupa ljudi koja je moju frendicu i mene krasno zaribala ostavila tada trag. No, tog traga i ,ne bi to nazvala problemom već strahom, je nestalo. Jednostavno se nadam da će prestat i ovi snovi. Nisu toliko česti, zapravo nisu uopće, ali kad se dogode ja sam totalno iznenađena i svaki put proživljavam sve ispočetka. Tako da mi se svaki san čini dugačak i uvjerljiv. Ali dobro, nisam još zabrinuta, ne toliko. Možda je to sasvim ok, možda i drugi ljudi imaju koji put ovakve snove. Možda je samo to moja podsvijest koja mi govori koliko mi je stalo do određenih ljudi, a da ja toga nisam u stvari ni svjesna.
Post je objavljen 14.10.2006. u 18:24 sati.