Za vrijeme Drugog svjetskoga rata mnogi su Nijemci, naročito oni nezadovoljni nacističkim režimom, potajice slušali emisije Radio Londona i BBC-a na njemačkom jeziku. Nacistima to, naravno, nije odgovaralo, pa su ih na sve moguće načine željeli odvratiti od toga, uključujući i prijetnjama smrtnim kaznama.
U jednom su navratu razglasili da su izumili posebne naprave kojim mogu otkriti kada netko sluša zabranjene radio-postaje. Da bi potkrijepili prijetnju, gradovima su u vrijeme proskribiranih emisija prijeteći kružili zlokobni furgoni na koje su bile nakalemljene SF antene. Mnogi od potajnih slušatelja su se prepali i prestali pratiti britanske emisije.
Britanskim propagandistima bilo je jasno da one koji su bili toliko tehnički neobrazovani da su mogli u to povjerovati nije bilo moguće argumentima uvjeriti da je to nemoguće. Zato nisu trošili vrijeme i napore da ih razuvjere, nego su primijenili princip "klin se klinom izbija" i lansirali jednaku besmislicu.
Britanci su ustvrdili da je dovoljno na radioprijemnik položiti najobičniji metalni ključ (kakvih ima u svakom domaćinstvu) i nitko ne može otkriti koja se stanica sluša. Uostalom, to je bilo i istina jer je takvo otkrivanje bilo ionako nemoguće.
Preplašeni Nijemci su odahnuli, položili ključeve na radioprijemnike i nastavili slušati zabranjene emisije.