U Minhenu je nekada blizu studentskog grada, bila jedna radnjica koja se zvala "Freak Out". Prije sam svoje cedove kupovao u ovoj radnji i mogu glasno tvrditi da sam bio nesto kao stalna musterija. Vlasnik "Freak Outa" je bio Gerhard, koji je sam prodavao u radnji i bio, a sto drugo nego, jazzfreak. Gerhard se je volio druziti sa musterijama i sugerirati im sto bi trebali kupiti ili poslusati. Za mene bi svaki put obavezno izdvojio nekoliko cedeova koje bi podijelio u tri grupe. Prva grupa je znacila: "obavezno imati", druga: "tu bi moglo biti jos nesto za tebe", a treca: "obavezno poslusati". Vremenom su te tri grupe naslaganih cedeova narasle u prilicno rizicne visine, a meni je sve vise nedostajalo novaca za ovu perverznu kupovinu. Gerhardu to i nije bilo vazno. Zajednicko slusanje glazbe mu je bilo vaznije od prodaje. Kad bi me skuzio da ulazim u radnju, docekao bi me obicno sa rijecima: "Eeeej, a sad cu ti nesto pustiti. Bas me zanima da li ces to prepoznati." Ili: "Slusaj ovu stvar! Jesi li je slusao na "Live At Village Vanguard"? Tamo se zvala "Slow Blues". Zar ne?"
"Freak Out" je odavno zatvoren. Vrijeme zatvaranja se poklopilo nekako sa vremenom kad je euro zamijenio dojc marku. Gerhard je skontao da se ne moze zivjeti od prodaje cedeova svojim prijateljima. Sada sam prinudjen cedeove kupovati u onim odvratnim velikim medija centrima u kojima se na lopate kupuju kolor-televizori, kompjuteri i digitalne kamere. Tu je sve do plafona natrpano tehnickom robom. Jazz cedeovi su, u pravilu, skrkani na regalu od pola kvadratnog metra. Svaki put kad u ovim tehnickim robnim kucama kupujem cedeove imam cudan osjecaj da bi se na kasi, dok placam, trebao izvinuti kasirki, jer u ruci nosim samo jedan jadni cede umjesto, recimo, digitalnog stednjaka sa prikljuckom na internet.
Prije neki tjedan doslo mi je tek tako da poslusam Coltraneov "Crescent". Iako sam bio siguran da mi je cede kod kuce, nigdje ga nisam uspio pronaci. Sve zivo sam pretrazio, ali ovaj kao da je u zemlju propao. Poceo sam kao gestapovac ispitivati zenu i djecu, cak sam sumnjicio i punca koji je prije mjesec dana bio kod nas u posjeti. Nije sad da se bez tog cedea ne moze zivjeti, ali znate za onaj osjecaj nervoze, kad vam se cini da vise ni minute ne mozete izdrzati bez tog cedea. E to je mene sada handrilo. Srecom, tog dana je bio planiran jedan put u Nürnberg, pa sam se utjesio mislju kako cu tamo u Saturnu, sigurno moci kupiti ovaj cede. I, naravno, u nirnberskom Saturnu, nisam pronasao Crescent, ali da posjet ovom lancu tehnicke robe ne bi bio uzaludan, iz jazz-regala sam uzeo jedan Archie Sheppov cede. Nakon petnaestak minuta cekanja u redu, na kasi me je docekao u plavo izblajhani kasirac ciji je parfem opasno zasitio zrak u krugu od desetak metara. Prava ekoloska katastrofa. Blondie je uzeo moj cede, provukao ga kroz infra-crveni citac i zagledao se u njega kao da je htio da kaze: "Kakav ti je ovo cede? Zar se ovo kod nas prodaje? Ovo jos nikada u zivotu nisam vidio."
Nakon sto je neko vrijeme buljio u monitor svog kasirskog kompjutera, konacno je progovorio: "A znate li da su musterije koje su ovaj cede kupile, rado kupovale i "Crescent", John Coltrane."
-"Pretpostavljam, ali ga vi ovdje nemate", rekao sam iznenadjeno.
-"Hocete li da ga narucimo za vas?"
-"Ne, hvala."
-"A da vam ga posaljemo za Bozic?"
-"Ne, hvala, ne treba."
-" Musterije koje su kupile ovaj cd, kupovale su i Memorex DVX 5000."
-"Ne zanima me." Ustvari, nisam imao pojma sto bi to moglo biti Memorex DVX 5000, a Blondie je nastavio kao navijen: "Musterije koje su kupovale Memorex DVX 5000, kupovale su i "Summer Hits 2004".
-"E, sad je dosta, mogu li platiti cede, pa da idem?"
-"A da niste mozda zainteresirani za specijalnu ponudu fitness-centra "Muscle": 5% jeftiniji sestomjesecni ugovor, vjezbanje do posljednjeg daha?"
Doma sam se vratio na i bez Coltranea i bez Archie Sheppa. Prilicno deprimiranog docekao me je e-mail od Gerharda koji me obavjestava da je u blizini Augsburga otvorio mali digitalni studio i da je upravo snimio debi-album jednom mladom jazz-kvartetu. 100% je siguran kako ce mi se svidjeti. Poslace mi jednu kopiju da preslusam. Htio sam mu odmah odgovoriti, ali sam primjetio da mi ne funkcionira tastatura od kompjutera. Pogledao sam sa straznje strane kucista, kako bi vidio da li je tastatura pravilno ustekana. Iza kompjutera je pobocen stajao "Crescent" od Coltranea. Usne su mi se kao zvaka razvukle u osmijeh. Vecer je bila spasena.
Post je objavljen 14.10.2006. u 14:53 sati.