Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mirisdunje

Marketing


Kao po tankoj žici, hodam, nenaučena


Noć u kojoj se gube moji koraci,
Kao odjek duše što vječno pati.
Mojim mislima prolaze slike davne sreće,
Dok, sjajem svojim, mjesec me u stopu prati.

Moj vječiti prijatelj, moj jedini saveznik,
Zna kad treba svijetliti, a kad da se skrije.
Sad me osnažio svojom svjetlošću,
Kao sto druge, danju, životno sunce grije.

Meni je dan tuga, patnja i bol prevelika,
U mojim venama caruju noć i tama.
Kad oči vlažne stvaraju bisere na licu,
Puštam ih slobodno neka se vide, jer sam sama.

Jedino kad mi ti dođes, u mojim snovima,
Tada sam sretna, mogu zagrliti svijet.
Ono što drugi dobijaju u stvarnosti,
Meni je, u snu tek, darovan božanski let.

Noć - moja prijateljica, mjesec - pratilac,
Zvijezde što nebom osuto trepere.
Kada si izašao svjesno iz moga života,
U meni se ugasio osjećaj nade i vjere.





Draga Safiris, hvala ti na ovoj prekrasnoj pjesmi,
rođendanskom poklonu, željela sam da je imam i kod sebe.
Hvala ti, od srca....


Pjesma za Mirisnu Dunju



Cvjetni miris stihova tvojih ...
Uvijek navrati do riječi mojih ...
I ostavljen je divan ... mirisni trag ...
Duši mojoj radostan i drag ...
Jedrenjak od snova upućujem ka tebi ...
Kako se usamljeno osjećala ne bi ...
Jer Rođendan je svaki nam darovani dan ...
Koji proživimo poletno ... pa čini nam se ...
Da presanjali smo još jedan san...
I tada kapnu nam kapljice od riječi ...
Olakšanje što putuje do srca naših ...
Preko pjesama... stiha što rane nam liječi ...
Ovim putem sve najljepše neka te prati ...
Jer u Duši nosiš Svjetlost ...
Želim ti ... da tvoja Zvijezda sjaji
Kao što do sada u ljubavi je znala sjati...




Post je objavljen 15.10.2006. u 05:34 sati.