Miris svježeg jutra...
dodir novog dana...
i još jednom,
kao svaki puta
pogled bačen u staklo ogledala.
Srećemo se opet,
ona i ja,...
ja u zbilji života..
a ona u zrcala sjeni.
Kosa joj jutros nemirno luta,
kao one noći meni,
kada smo stajali skupa
i prkosili vjetru,
a srce je drhtalo ispod kaputa,
sretnije od ikog na svijetu.
I opet,kao svakog jutra,
poruka joj ista na usnama stoji:
..." volim ga i danas,...
...voljet cu ga i sutra...
...bez obzira na to koliko boli..."
I vidim da joj srce još za njega kuca,
da mu glas dušom joj se ori,
a nade nema ni zrnca,
da će vrijeme ugasiti plamen što gori.
I dok lik mu gledam u zjenici joj oka
misli mi prekine stvarnosti zraka
i vrijeme se opet prepriječi među nama
i nestane, s jutrom, slike s ogledala.
Stižu već nove obaveza vreće
i naziru se novi puteljci do sreće
a ja kao da najdulji sam izabrala,
jer sniva negdje duboko u meni
moja druga strana ogledala...
* La rosa negra *
Post je objavljen 14.10.2006. u 12:02 sati.