zbog čega sam si poklonila blog?
jer sam shvatila da sam zaboravila pisati...zaboravila sam crtati...zaboravila sam dio sebe...
jesam li sretna? zaista jesam.
možda zato nemam inspiracije, kažu da najljepši crteži i tekstovi nastaju iz tuge... (oni meni najdraži svakako)
tuga nas tjera da se zatvorimo u četiri zida vlastite duše, i sva ta bol mora se pretočiti u duboke riječi. ili crte. kapljice boje.
sama sam sebi htjela dokazati da mogu pisati i kad nisam tužna...
i eto mojih prvih riječi- makar samo na virtualnom papiru.
puna sam ideja, misli, osjećaja...koje jednostavno želim dijeliti s drugima.
zato ovaj blog. to je vjerojatno razlog.
a povod...
jednostavno sam željela jednoj predivnoj osobi napisati posvetu.
mama, volim te.
Post je objavljen 14.10.2006. u 03:42 sati.