Radostan događaj. U moju kuću uselila se stela. Papigica predivnog izgleda, kao izmišljena za mene. Kad smo moja treća sestra i ja ušle u trgovinu, Stela je vrištala kao šašava da je zapazim. Bila je sama u kavezu, na njoj svih bojica. Najviše zelene i plavog repića. Nježno crvena ponosna glavica i bijeli vratić. U repu prošarana sivim nitima. Ime joj je dao moj sin, već prije nego smo je kupili. Obožavam je. Odmah sam znala da će biti moja kućna ljubimica. Naučit ću je govoriti «zlatno srce». Po emisiji na Narodnom radiju koja ju je dočekala kad sam upalila radio i smjestila je u udobrnoj plavoj krletki, punoj hrane, vode, sipine kosti i ljuljački. Stela se privikava na novi dom. Ja samo povremeno pozovem je. Imam osjećaj da osjeća svaki drhtaj moga srca.
Nakon tolike spoznaje, javi mi se Osijek-moj jedan, ne znam više ni sama što mi je. Radosna što zove, odjednom razgovor krene u njegov bijes i nemoć i priznanje nečeg što sam od prvog trena slutila, a sad mi se potvrdilo. Moja tuga razlila se prostorom, pa Stela ne pjeva i ne cvrči. Osjeća moju tugu, razočarenje, žalost, bol. Otvorile se stare rane, pa izlaze. Ja odlučila svjesno pustiti ih neka idu.
Spoznajem da još nisam ni ja spremna na muškarca iskrene veze. Ako je on moje ogledalo, a sigurna sam da je, onda i ja trebam sebi oprostiti mnoge laži što sam ih izgovorila, od straha da me neće razumjeti, od straha da me neće voljeti. Svima sve što sam lagala i bila uplašena i tužna. Neka danas sve te tuge izađu, da mi bude sve oprošteno. Pa nisam idealna, dobro da nisam, jer bih sad na njega bila bijesna. A nisam, sve opraštam, jer razumijem zašto ne može reći istinu. ZBOG STRAHA DA ĆU GA ONDA MANJE VOLJETI. Razumijem. Kad bude spreman na istinu, javit će se, ako ne bude, odustat će od sebe i svoje sreće.
Tek kad smo iskreni potpuno, možemo graditi neki odnos. Dok je među nama neka laž, ne vrijedi. Ne možemo biti ni prijatelji, ni kumovi, ni ljubavnici, ni bilo što, čak ni poslovni partneri. Mislila sam dugo da se može s lažima, ali sve više uviđam da je definitno došlo vrijeme istine, ma kakva ona bila. I to nam se ne sviđa. Nije mi pravo kad mi sestra kaže da usporim, ali sve više je slušam, da pokušam na drugi način živjeti. Bar se trudim, pa će mi se sigurno tako i vratiti.(priznajem da sam sebična J)
Neka mu je sve oprošteno, a i meni, i svima koji to žele iskreno.
Post je objavljen 13.10.2006. u 20:45 sati.