Duži napor vjerojatno bi nadvladao prepreku ali dječakovo stanje nije nam za to ostavljalo vremena Zbog toga sam odustao i počeo razgledavati okolicu želeci vidjeti da li ima raspoložive hrane koja se može dematerijalizirati, a kako sam prvo otišao u dječakov dom smatrao sam da ima prava na to, te dane bi bilo nepošteno uzeti hranu. U žurbi sam
izabrao nešto kruha, sira i dvije lijepe, velike jabuke.Potom sam požurio natrag u spilju. Tada sam ponovno matreijalizirao
raznolik "pljen" u nestrpljive ruke mog neofita koji je počeo hraniti dijete , uskoro je dječak postao sposoban voditi brigu o vlastitim željama . Pojeo je sve doposljednjeg komadića i zatražio još hrane . Bojao sam se dati mu više jer je gladovao duže vrijeme. Zato sam svojem predstavniku rekao da mu kaže kako nema više i kako sada moramo pokušati izaći iz špilje .
Rekao sam svom pomagaču da pita dječaka kako je došao u pećinu. Ispričao je da se penjao okolnim brdima i da je primjetio malu pećinu na obronku koju do tada nikada prije mje zamijetio. Krenuo je istražiti je, ali nije prošao ni nekoliko koraka kada se tlo pod njim urušilo. Pao je dole u drugu, dublju pećinu. Neko je vrijeme vjerojatno bio u nesvijesti jer kada se probudio već je bio mrak. Više nije mogao vidjeti otvor kroz koji je propao. Pretražili smo to mjesto nešto kasnije i iznenadili se da nije bio teže ozlijeden. Visina sa koje je pao bila je poprilična. Srećom pad je ublažila veća količina meke zemlje ispod.
Bilo je nemoguće iznijeti ga tim putem jer su zidovi spilje bili glatki i strmi. Osim toga dječak je lutao spiljom čitava dva dana. U datom trenutku nalazio se nekoliko kilometara od tog mjesta. Napokon smo pronašli, na razumnoj udaljenosti mjesto sa kojeg se osjetilo strujanje zraka. Dijete, ojačano vodom i hranom, bilo je sposobno doći do tamo. Dva su dječaka prosirila otvor vlastitim rukama sve dok nije bio dovoljno velik da se kroz njega moglo provući. Bilo je očito da dječak sada može pronaći put do svojeg doma. Također smo se nadali da ćemo moći utjecati na neke od tragatelja da krenu u tom smjeru.
Dječakov je otac u svom umu imao zacrtan plan traganja i shemu pretraživanja doline po određenom redoslijedu. Nikakva naša sugestija nije ga mogla nagnati da od nje odstupi .No među njima se nalazio pas koji je dokazao dobru prijemčljivost. Kada je uhvatio nogavicu jednog od seljaka nastojeći ga odvući prema nama, čovjek je pomislio da za to mora postojati neki razlog. Popustio je i počeo slijedit psa. U međuvremenu je dijete bilo izbavljeno iz pećine, a čovjek i pas nalazili su se udaljeni od njega samo nekoliko kilometara. Dječak je iskreno i iz zahvalnosti zamolilo svog novog tajanstyenog prijatelja da ga otprati do kuće. Zagrlio ga je iz zahvalnosti, ali pomagač mu je nježno rekao da to ne može uciniti i da ima drugog posla. Odveo ga je do vrha brežuljka odakle je mogao vidjeti svoj posjed na drugoj strani doline. Povik kojim se oglasio netko od tragatelja privukao je njegovu pažnju. Čim je bio siguran da pomoć stiže, naš mali pomagač se oprostio od dječaka kojeg je spasio, uputivši ga da trčeći krene prema svojim prijateljima, a tada se bez oklijevanja dematerijalizirao.
Djecak nije mogao ni pomisliti da njegov spasitelj i nije nešto nefizičko, a svako njegovo pitanje glede toga vješto se izbjegavalo. Vjerojatno je u kazivanju svoje priče nailazio na veće poteškoće nego što je to činio susret s strancem, njemu netipična izgleda na tako neobičnom mjestu. U ovom je slučaju nemoguće dati ikakav dokaz o nefizičkoj intervenciji .
.
Post je objavljen 13.10.2006. u 19:25 sati.