Poslije te noći, nikad više nisam imala noćne more. Zašto? Ne bih znala objasniti. Imala sam, takoreći, san bez snova. Uhh, pa sad vi skužite što je pjesnikinja htjela reći!
No najčudnije od svega je bilo što su Draco, Leni, Am i Rose svake noći imale noćne more... noćne more koje je prouzročila Andreina Slytherin. OK, sad kužim da se s tom Andreinom nije šaliti... oh, Bože, zašto ju nisam pustila da sredi Lujizu i Voldemorta one noći? Zašto sam se morala umiješati? Zašto? Zašto? Zato što sam glupa, eto zato. Da sam tako uradila, sve bi bilo OK. Bi li?
To ne znam.
No sad je prekasno za kajanje.
Jutros mi se stvorio još veći problem zvan Ana Peyton. Poslala je pismo dok smo doručkovali. Pošto ja nisam nešto dobra što se čitanja tiče, Am je pročitala pismo na glas.
Draga Maggie!
Želim ti javiti sretne vijesti; tvoja sestra Evy se udaje za svog momka Ricka O'Connela! Oh, Bože, kako sam sretna! Rick je sjajan mladić, nije li?
Usput, htjedoh ti reći da su nesnosni Hauvijevi otišli iz naše kuće! Hvala ti, Sveti Bože! Smučili su nam se.
Evyno vjenčanje je trinaestog ovog mjeseca, dakle za dvanaest dana. Nije da te molim, već zahtjevam da se nacrtaš u Londonu za deset dana! I ti, i Amanda, i Lendora, i svi tvoji prijatelji! Što više gostiju, to bolje.
Naravno, očekujem da ćeš nam pjevati na vjenčanju...
Puno pozdrava,
Ana (baka)
Majko mila! Mrzim vjenčanja! Ogavno! Fuj! Zbog onog:''volite se i poštujte dok vas smrt ne rastavi!'' Bljaaaaak!!!
''O, Bože!', rekoh.
''Ne mogu da vjerujem!'', dodade Leni. ''Evy se udaje!''
''To je super!'', reče Am.
''I hoćemo li ići?'', upita Navanda.
Amanda i ja odgovorismo u isti glas.
''Ne'', rekoh.
''Da'', reče ona.
''Super!'', reče Leni. ''Još samo da pitamo Dumbledorea za dozvolu.''
''Pitaćemo ga poslije'', reče Kaiba. ''A sad požurite, jer ćemo zakasniti na sat.''
Jedva sam čekala da odem na nastavu, gdje ostatak dana neću morati da mislim na Evyno glupavo vjenčanje.
Umjesto toga, usred časa Preobrazbe, vrata učionice su se otvorila i unutra je ušetala Lexy, a za njom dvije djevojčice u smiješnim žutim haljinama.
Ovo je nemoguće, rekoh sebi. To je samo ružan san. Svakog trena ću se probuditi i nastaviti dan. Znam da je nemoguće da se Prirodne ljepote nalaze u Hogwartsu. Nepoznatim osobama nije dozvoljen ulaz u školu. Dobro, kad otvorim oči njih više neće biti. Brojim do tri. Jedan... dva... tri...Otvorila sam oči, ali je Lexy još uvijek bila tu, predstavljajući Prirodne ljepote:''Molim vas, pozdravite naše uvažene goste sa Havaja...''
Uvažene? Sad znam da sigurno sanjam.
''One su poznate širom Havajskih ostrva kao Božasntvene sestre Peyton'', nastavi Lexy. ''I pristale su da izvedu posebnu predstavu u našoj školi.''
Ne... ne...ne! Osjetila sam kako svi zure u mene. Dakle, one se prezivaju Peyton. Pa što onda? Ponašaću se da je to slučajnost... molim te, Lex, nemoj reći da su one moje rođake... nemoj!!!Ali da li je Lexy shvatila moju nijemu poruku? Ne, nije! ''Prilikom neočekivanog susreta u Washingtonu'', reče ona. ''Maggie je srela svoje davno izgubljene rođake, Floru i Faunu Peyton.''
Zašto mi Lexy ovo radi? Što sam joj učinila? Ako sad zapjevaju Ljubav pokreće svijet, povratit ću. Izbljuvat ću crijeva. Ili ću možda stvarno imati sreće i na licu mjesta pasti mrtva.
Sjela sam na pod i sakrila se iza Amandine stolice.
Lexy je čekala da se javim. Ali ja to nisam učinila.
''Maggie?'', reče Lexy.
Amanda se okrete i začuđeno me pogleda.
''Maggie?'', opet upita Lexy.
Svi su buljili u mene.
Konačno, Lexy reče:''Da li je Maggie ovdje?''
Kelly-Joan odmah diže ruku. ''Eno je, gospođice Slytherin.''
''Ah, divno'', reče Lexy.
Ponovo sam sjela na stolicu, nadajući se da ću postati nevidljiva ako se dovoljno spustim. Umjesto toga sam pala na pod.
''Maggie, biće ti drago kad saznaš da će tvoje nazovi rođake, Flora i Fauna, nekoliko dana provesti u Hogwartsu'', reče Lexy, smijući se.
P.S. Post posvećen Amandi... :=)
Post je objavljen 13.10.2006. u 18:41 sati.